Kako radi Savet za nacionalnu bezbednost
Седиште БИА на Бањици (Фото Д. Јевремовић)
Savet za nacionalnu bezbednost, telo na čijim sednicama se razmatraju pitanja i donose odluke iz oblasti odbrane, unutrašnjih poslova i rada službi bezbednosti, u današnjem obliku u Srbiji postoji već skoro deceniju. Najodgovorniji rukovodioci iz sistema bezbednosti, ministri i profesionalci koji se nalaze na čelu institucija, sastajali su se zbog kriznih situacija na Kosovu i Metohiji, borbe protiv organizovanog kriminala, rizika Parade ponosa, migranata...
Zanimljivo da su se na funkciji prvog operativca ovog tela – sekretara saveta koji ujedno vodi i Biro za koordinaciju rada službi bezbednosti – do sada bila samo dvojica ljudi – u vreme dok je predsednik Srbije bio Boris Tadić to je bio Miodrag Rakić, kao čovek od njegovog najvećeg poverenja, a od političkih promena 2012. to je Aleksandar Vučić.
Zakonom je predviđeno da sednicama predsedava predsednik, a ako je on sprečen – tu dužnost obavlja premijer. Biro za koordinaciju rada službi bezbednosti je operativno telo koje izvršava zaključke saveta
O detaljima rada Saveta za nacionalnu bezbednost se malo zna. Ipak, ovo telo postoji dovoljno dugo, pa je postalo i predmet izučavanja studenata Akademije za nacionalnu bezbednost, institucije koja odnedavno školuje kadrove za potrebe BIA. Prvi udžbenik koji je ova visokoškolska ustanova objavila, u saradnji sa „Službenim glasnikom”, jeste „Kontrola službi bezbednosti u Srbiji” čiji je autor dr Radojica Lazić. U knjizi su prikazani razvoj domaćih službi bezbednosti, kontrolni mehanizmi zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, ali i nezavisnih državnih institucija. U tom smislu, Savet za nacionalnu bezbednost ima i ulogu kontrole službi bezbednosti ispred izvršne vlasti.
Dr Lazić podseća da su slična tela postojala i ranije – u SFRJ je to bio Savet za zaštitu ustavnog poretka, a u vreme SR Jugoslavije samo donekle sličnu nadležnost imao je Vrhovni savet odbrane. Vlada Srbije je početkom 2002. godine formirala Savet za državnu bezbednost.
„Međutim, treba reći da prvi put termin Savet za nacionalnu bezbednost počinje da se koristi tek početkom 2006. Vlada Srbije je 12. januara te godine donela odluku o obrazovanju Saveta za nacionalnu bezbednost. Novom odlukom vlade od 31. maja 2007. Savet za nacionalnu bezbednost definisan je kao „koordinaciono telo koje se osniva radi usmeravanja pojedinih poslova iz delokruga više organa državne uprave”. Ova odluka bila je privremenog karaktera jer su kompletna rešenja, krajem godine, pretočena u Zakon o osnovama uređenja službi bezbednosti Republike Srbije”, objašnjava dr Lazić.
Zakonom je predviđeno da sednicama saveta predsedava predsednik Srbije, a ako je on sprečen – tu dužnost obavlja premijer. Biro za koordinaciju rada službi bezbednosti je operativno telo koje usklađuje rad službi bezbednosti i izvršava zaključke saveta. Ovo telo okuplja direktore službi bezbednosti (BIA, VBA i VOA) a sednicama prisustvuje i sekretar saveta. U radu biroa, po pozivu, mogu da učestvuju i predstavnici policije, tužilaštva, carine i drugih državnih organa.
Daleko od toga da se u pomenutom udžbeniku za tajne agente BIA samo nabrajaju zakonska rešenja. Naprotiv, pisan je sa kritičkim osvrtom, pa tako postoji i poglavlje „Kontroverze u vezi sa radom Saveta za nacionalnu bezbednost”. Lazić iznosi predloge koje bi trebalo imati u vidu prilikom sledećih zakonskih regulisanja ove oblasti.
„Retko ko je analizirajući poziciju saveta primetio, da ako je član načelnik Generalštaba VS, zašto onda tu, poređenja radi, nema direktora policije”, navodi Lazić naglašavajući da bi i ministar spoljnih poslova morao biti član saveta.
Po njegovom mišljenju, prilikom izmena Ustava potrebno je uneti odredbe koje se odnose na savet.
„Time će ovo i te kako značajno telo nacionalne bezbednosti dobiti još više na snazi i postati ustavna kategorija”, smatra Lazić.