Promašaji agrarne strategije
(Фото Д. Јевремовић)
Kada je usvojena Strategija, saopšteno je da su ciljevi tog dokumenta unapređenje i modernizacija poljoprivredne proizvodnje, poboljšanje kvaliteta života u ruralnom područjima, održivo upravljanje resursima i zaštita životne sredine.
Ovakvi rezultati srpskog agrara pokazuju da je upozorenje eksministra poljoprivrede Jugoslavije dr Koviljka Lovra, tokom javne rasprave o donetoj Strategiji, bilo opravdano. On je tada istakao da autori Strategije (njih oko 200) koriste netačne podatke, pa su zato očekivane projekcije razvoja poljoprivrede potpuno nelogične i besmislene. Jer, prema njegovim ocenama, izvedene projekcije pokazuju da će se poljoprivreda razvijati sasvim suprotno od razvojnih zakonitosti. Između ostalog, on je tada istakao: „Ono što autori Strategije projektuju još nijedna država nije uspela da ostvari. Štaviše, za našu privredu bi bilo porazno da se ostvare.“
Autori su projektovali i rast bruto investicija u poljoprivredi od 10 do 15 odsto godišnje u nominalnom iznosu. To je nerealno ako se zna da poljoprivreda u Srbiji predstavlja neatraktivnu delatnost za strane direktne investicije. One su u ukupnim SDI u Srbiji od 2004. do 2011. godine učestvovale sa 0,7 do 1,6 odsto!
Dakle, ono što je planirano i ostvareno već u prvoj godini ukazuje na nelogičnost i neosnovanost Strategije. To se pokazalo i u – praksi, umesto rasta proizvodnje u agraru Srbija, ima pad!
Naime, ukupna vrednost ostvarene biljne proizvodnje u 2015. godini bila je 2,98 milijardi dolara, što je pad od oko 11 odsto u odnosu na 2014, sa učešćem od 64,3 procenta u ostvarenoj bruto vrednosti poljoprivredne proizvodnje. Istovremeno, vrednost stočarske proizvodnje u Srbiji procenjena je na prošlogodišnjem nivou u vrednosti od 1,65 milijardi dolara i ima učešće od 35,7 odsto u ostvarenoj vrednosti poljoprivredne proizvodnje.
U godinama koje dolaze, sa velikim izazovom suočavaće se i proizvođači i prerađivači šećerne repe zbog gubitka tržišta EU, na kome Srbija ima preferencijalnu kvotu za izvoz od oko 182.000 tona. To će znatno smanjiti setvene površine koje su poslednjih godina dostizale i 70.000 hektara (samo u prošloj godini to je bilo svega 42.000 hektara), kao i prerađivačke kapacitete, zbog ograničene konkurentnosti na međunarodnom berzanskom tržištu gde su cene podložne oscilacijama, kao i zbog rentabilnije prerade šećerne trske u odnosu na šećernu repu.
Prema onome što su stručnjaci planirali u Strategiji, odmah se videlo da je to bio samo deklarativni cilj, ali u praksi neostvariv. To se pokazalo u prvoj godini njene (ne) realizacije.
Novinar-istraživač i analitičar