Fakulteti se guše u papirima
Фасцикла до фасцикле: председник Комисије за акредитацију и проверу квалитета проф. др Ћемал Долићанин у свом кабинету (Фото С. Гуцијан)
Da na fakultetima postoji problem skladištenja studentskih radova koji visokoškolske institucije nisu u obavezi da čuvaju, ukazao je aktuelni slučaj sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici, gde su na buvljoj pijaci osvanuli ukoričeni diplomski radovi tamošnjih studenata. Kao sekundarna sirovina, prodavani su po 100 dinara…
Dekan kosovskomitrovičkog PMF-a prof. dr Nebojša Živić je rekao da se ovaj fakultet bukvalno guši u papirima, jer je pomanjkanje prostora velika muka za čitav univerzitet koji je morao da se izmesti iz Prištine.
Isti problem muči i Beogradski univerzitet. Fakulteti su obavezni da čuvaju po primerak diplomskih, master i doktorskih radova u svojim bibliotekama i njih svako može da dobije na uvid.
– Sav materijal je arhiviran u podrumskoj prostoriji, gde se odlažu akti i drugih ministarstava koja su pod krovom Palate „Srbija”. Danas je sve u elektronskom obliku, tako da je papir, pogotovu u ovom obimu, potpuno nepotreban. Zato smo uveli pravilo da fakulteti više ne dostavljaju zahtev za akreditaciju u tri primerka, već u jednom papirnom i u elektronskom obliku. Smanjili smo i obim potrebne dokumentacije – kaže za naš list predsednik KAPK-a prof. dr Ćemal Dolićanin, dodajući da je doskora za svaku akreditaciju, u zavisnosti od veličine visokoškolske ustanove, bilo potrebno i više od hiljadu listova dokumentacije.
Po zakonu, svi državni i privatni fakulteti i univerziteti u Srbiji dužni su da se akredituju svakih pet godina, jer bez toga ne mogu da upisuju studente i dele diplome.
– Seminarske radove i zadatke čuvaju nastavnici, a posle izvesnog vremena ih uništavaju. Nekada su se spaljivali u kotlarnici u prisustvu asistenta, na primer, a sada ih cepaju. Diplomski, master, doktorski, čuvaju se u elektronskom obliku u biblioteci, a svoje primerke u kabinetu ili kod kuće čuvaju mentori i članovi komisije – kaže za naš list prodekan za nastavu Mašinskog fakulteta BU prof. dr Ljubodrag Tanović.
Na ovom fakultetu, koji ne oskudeva u kvadraturi, postoji i posebna prostorija u kojoj se čuvaju završni radovi studenata, a godišnje ih bude oko 250.
– Mi imamo veliki prostor, pa čuvanje nije problem. Sve je obezbeđeno da ne bi moglo da dođe do zloupotrebe. I u mom kabinetu, koji sam nasledio od kolege koji je rođen 1910. godine, još postoje diplomski i magistarski radovi iz njegovog perioda – navodi prof. Tanović.
Na Hemijskom fakultetu je nešto složenija situacija, jer osim papirnog, postoji i hemijski otpad. Dekan prof. dr Ivan Gržetić kaže da je fakultet zbog toga stalno na udaru raznih inspekcija, a i zbog lokacije, jer se nalazi u centru Beograda.
– Doktorski, master, magistarski i specijalistički radovi su istorija fakulteta, u interesu nam je da ostanu trajno kod nas i nikad se ne bacaju, jer pokazuju koliko je fakultet uspešan. Druga priča je sa seminarskim radovima i materijalom sa vežbi, on se ne čuva nakon što student položi ispit – objašnjava dekan Gržetić.
Po njegovim rečima, sav nepotreban materijal, višak radova, a tu ima i mnogo reklama, jer na fakultet stiže svašta, odlaže se u posebne kontejnere. Fakultet ima ugovor sa firmama kao odnose otpadni materijal i hartiju na reciklažu.
– Svaki profesor, pa i ja, čuva svoje primerke studentskih radova jer su oni dokaz njegovog rada. Kada odu u penziju, nosi radove kući. Posle 2000. godine veliki broj radova je u elektronskom obliku, tako da imamo i svoje elektronske baze podataka – dodaje ovaj profesor.
Na sajtu fakulteta su prikazane doktorske disertacije (oko 500) od osnivanja ove visokoškolske ustanove.
Pitali smo i na Pravnom fakultetu kako se snalaze sa viškom radova i papira, s obzirom na to da je ovo jedan od najvećih i najmasovnijih fakulteta u Srbiji. Miljko Valjarević, koji je na mestu sekretara fakulteta od 1985. godine, kaže za naš list da se po jedan primerak seminarskog, master i doktorskog rada šalje u biblioteku i ne može da se iznosi.
– Nastavnici čuvaju svoj primerak u kabinetu dok ne odu u penziju, posle se baca sa starom hartijom. Jednom u šest meseci pošaljemo dopis profesorima da višak pisanog materijala ostave sa strane u svojim kabinetima, a potom to odnosi papir-servis – objašnjava Valjarević.