Daleko u tuđini

Zrak željene slobode
Čiji svaki udah reže i boli
Samoća koja se uvukla u kosti
Kasno shvataš da nisi to ti.

Identitet izgubljen,
Imenom stranac zauvijek
A i od rodne zemlje
Odviklo te vrijeme.

Ni lijevo ni desno
Nemaš svoje mjesto
Od jutra do mraka radiš
Tugu da zaboraviš.

Stižu i prve sijede
A strahovi ne blijede
Želja sve jača
Vrisnuo bi, ali nemaš više glasa.

Sinovi rastu
Tvoj jezik maternjim ne zovu
Oni su rođeni i pripadaju tu
Gde se ti osećaš kao u kavezu.

Daleko u tuđini
Nikad ne možeš biti svoj
Gdje su ti stari otac i mater
Tamo je jedini dom.

Vedrana Vesković, Čezena, Italija