Vekna srama

03. 03. 2008. 22:00

Nakon 17. februara i protivpravnog proglašenja nezavisnosti Kosova, grupa mlađih građana Sombora, stojeći ispred pekara svojih sugrađana Albanaca i Goranaca, počela je organizovano da deli besplatan hleb. Podeli pedesetak vekni, a uz hleb i letke na kojima piše „Ne kupujmo u njihovim pekarama. Ne kupujmo njima oružje. Pomozimo našoj privredi. Pomozimo našoj Srbiji”. Akcija se u početku odvijala na desetak mesta u gradu, a odnedavno samo na dve lokacije u centru Sombora. Valjda i patriotizam ovih samozvanih hranitelja naroda ima oročeno trajanje i intenzitet.

Verovatno su na to računali i nadležni u Somboru čije su reakcije u početku bile mlake, a na novo oglašavanje podstakli su ih tek mediji. Tako su saopštenja poslali predsednik somborske opštine dr Jovan Slavković i predsednik Skupštine opštine Veljko Stojnović, obojica iz DS-a, i to nakon što je besplatno deljenje hleba trajalo nekoliko dana. Dr Slavković se oglasio ponovo juče saopštenjem u kome kaže da je ova akcija „izraz lažnog rodoljublja i neprihvatljive ksenofobije pojedinaca i neformalnih grupica, koje čak ne žele i ne smeju ni da se legitimišu pred javnošću”. Nije se oglasio Saša Torlaković, načelnik Zapadnobačkog okruga (DSS), niti bilo koja inspekcija, pre svega tržišna i sanitarna, koje su pod njegovom nadležnošću. Nema informacija ni iz Policijske uprave, ali ni iz tužilaštva, iako tekst letka koji prati veknu u svakom čeljadetu izaziva teskobu od koje zastaje zalogaj u grlu. To što ovi hranitelji naroda patriotizmom u vidu hleba ne žele da se predstave, valjda ne bi trebalo da predstavlja problem policiji. Uostalom, iz njihovih kartonskih kutija deli se hleb drugih privatnih pekara u gradu, pa ko hoće, ako hoće, lako bi mogao da identifikuje ove navodne spontane branitelje Srbije.

Besplatno deljenje hleba koje sramoti sve Somborce, koje sramoti Vojvodinu i celu Srbiju, traje svakog jutra sve do danas, a da pri tome niko od nadležnih nije osetio potrebu da nešto učini i od bahatog uma malobrojnih zaštiti svoje komšije. Nije valjda da lokalna samouprava, osim saopštenja, nema drugog načina borbe protiv ovog šovinističkog istupa, i da li grupe nacionalista treba da u naziv svoje organizacije upišu svoju ideologiju da bi državni organi umeli da ih prepoznaju.

Somborci i dalje kupuju hleb u pekarama svojih komšija, i dalje sede u istim poslastičarnicama u kojima su sedeli do 17. februara. Sa pedesetak vekni malo njih je nahranjeno, ali su svi osramoćeni.