Najlepše je zauvek ostati dete

24. 02. 2016. 09:00

Вече поезије у Библиотеци „Милутин Бојић” (Фото:: Ж. Јовановић)

Dete je otac čoveka. I mi odrasli učimo mališane, ali i oni uče nas – istakao je književnik Nenad Radoš na početku večeri poezije za decu, u okviru ciklusa „Slobodno kod Bojića”.

I Duško Radović mislio je tako, poručujući da je dete čovek u odelu deteta. A, ima i dece u odelima zrelih ljudi. Oni su bili publika u Biblioteci „Milutin Bojić”. Svog detinjstva posetioci su se prisetili slušajući stihove koje su čitali i pre mnogo leta, kada su bili mališani.

– Najviše volim kad mi neko kaže: „ti si jedno veliko dete”. Ostati takav celoga života nešto je najvrednije i najlepše – rekao je Radoš.

Piscima koji rimuju i stihuju za mališane, on je poručio da pre nego što počnu da stvaraju, moraju ući u dečji svet, koji je kako je objasnio, bogata bašta u kojoj svaki cvet priča svoju priču.

Pisanje za najmlađe najteži je oblik lirskog stvaralaštva. Tog posla prihvate se mnogi, ali retki su oni koje stroga dečja kritika pozitivno oceni. Radoš je zato podsetio i na neke od osnovnih „zapovesti” kada je reč o ovoj vrsti poezije.

– Pesme treba da budu razumljive. Neretko mi se događa da, kada lektorišem tekstove, dobijem stihove u kojima se koriste strane reči i izrazi koje mališani ne razumeju.  Treba pisati kratko i jasno. Poruka pesme ne sme biti nametljiva, već detetu treba dozvoliti da je samo potraži u rimama – objasnio je književnik.

Kada su stvaraoci za „veliku decu” dobili ova uputstva, publici se predstavio pesnik i kompozitor Boro Majdanac. Ove godine, on obeležava pola veka stvaralaštva, a najmlađi deo njegovog opusa posvećen je najmlađim čitaocima. Majdanac se prisetio i svog detinjstva, kazujući neke od svojih prvih stihova, koje je posvetio Titu. Publika je saznala i da je njegov otac Maršala pozvao za kuma svog devetog deteta, kako bi višečlanu porodicu spasao od siromaštva.

Osim pionirskih pesama, Majdanac je čitao i poeziju za decu, ali i neke dečje skečeve. Stihove, priče i aforizme kazivale su i njegove kolege, okupljene oko Društva književnika Beograda. Između ostalih, tu su bili Darinka Matović, Vasa Radovanović, Srđan Simeunović Sendan, Mira Novokmet, Živan Filipović...