Mi­gran­ti i mi­si­ce

23. 02. 2016. 13:54

Ненад Поповић (Фото Р. Крстинић)

Ka­ko bih vo­leo da da­na­šnje glo­bal­ne od­no­se vi­dim kao mla­di no­vi­nar „Po­li­ti­ke” Vla­di­mir Vu­ka­so­vić („Ira­ča­ne u Pod­ri­nje”, „Po­li­ti­ka”, 16. fe­bru­ar): Da vla­da mir u sve­tu i da pan­de ni­ka­da ne izu­mru. I ka­ko bih že­leo da žmu­ri­mo pred svet­skom mi­grant­skom ka­ta­kli­zmom, ko­ja po­sta­je kri­za epo­he. No­vi­na­re­vo vi­đe­nje sve­ta je do­stoj­no ana­li­ze jed­ne mi­si­ce. U stvar­nom sve­tu, stva­ri sto­je ne­što dru­ga­či­je. Go­to­vo svi li­de­ri EU za­tva­ra­ju gra­ni­ce svo­jih ze­ma­lja u stra­hu od te­ro­ri­zma.

Ne za­me­ram mu ne­po­zna­va­nje me­đu­na­rod­nih od­no­sa, ali za­me­ram ne­do­sta­tak em­pa­ti­je dok se spr­da s ra­nje­nim po­li­caj­cem he­ro­jem ko­me je irač­ki mi­grant po­ku­šao da odu­zme ži­vot u cen­tru Be­o­gra­da.

Bo­že moj, srp­ski po­li­ca­jac i srp­ska že­na vi­še ili ma­nje, zar je to bit­no? Sa­mo da su nam svi mi­gran­ti na bro­ju! Zna li no­vi­nar spolj­no­po­li­tič­ke ru­bri­ke „Po­li­ti­ke” šta bi se do­go­di­lo na­pa­da­ču na ame­rič­kog ili bri­tan­skog po­li­caj­ca? Po krat­kom po­stup­ku bi bio osu­đen na do­ži­vot­nu za­tvor­sku ro­bi­ju ili ka­znu smr­ću, ako pre to­ga ne bi do­bio me­tak u gla­vu.

Vu­ka­so­vić ne sa­mo da re­la­ti­vi­zu­je na­pad na po­li­caj­ca, već re­la­ti­vi­zu­je mo­gu­ća si­lo­va­nja, kao da je ap­so­lut­no si­gu­ran da ni­je­dan mi­grant ni­ka­da ni­je po­či­nio ta­kav na­pad u Sr­bi­ji. Ne­ki su isto ta­ko tvr­di­li da ni­je­dan te­ro­ri­sta ni­je ušao u Sr­bi­ju, pa se ka­sni­je is­po­sta­vi­lo da su čak dvo­ji­ca njih ko­ji su se­ja­li smrt po Pa­ri­zu – slo­bod­no še­ta­li na­šom ze­mljom. Tre­ba li da če­ka­mo da se zlo do­go­di, ili, kao ozbilj­ni lju­di, da pre­ven­tiv­no uči­ni­mo sve da do nje­ga ni­ka­da ne do­đe?

Vu­ka­so­vić zlo­na­mer­no po­ku­ša­va da mi im­pu­ti­ra da imam ne­što pro­tiv mu­sli­ma­na. Na­pro­tiv. Od­ra­stao sam u sre­di­ni gde je bi­lo vi­še mu­sli­ma­na ne­go pra­vo­sla­va­ca. Ne­ki od mo­jih naj­bo­ljih pri­ja­te­lja su mu­sli­ma­ni. To su zre­li lju­di ko­ji bri­nu za bez­bed­nost svo­jih po­ro­di­ca i upra­vo oni naj­sna­žni­je po­dr­ža­va­ju mo­ju oštru mi­grant­sku po­li­ti­ku.

U ti­pič­no ko­mu­ni­stič­kom ma­ni­ru, Vu­ka­so­vić ne­u­ku­sno iz­jed­na­ča­va srp­ske iz­be­gli­ce iz Hr­vat­ske i BiH sa arap­skim eko­nom­skim mi­gran­ti­ma. Ne­mo­gu­će je po­re­di­ti Sr­be iz BiH i Hr­vat­ske, ko­ji su, be­že­ći pred usta­škim ka­ma­ma, do­šli u svo­ju ma­tič­nu dr­ža­vu Sr­bi­ju, i eko­nom­ske mi­gran­te sa Bli­skog is­to­ka, ko­ji pu­tu­ju hi­lja­da­ma ki­lo­me­ta­ra da­le­ko u po­tra­zi za ve­ćom pla­tom. Eko­nom­ske mi­gra­ci­je su le­gi­tim­na ka­te­go­ri­ja, za­la­žem se da sva­ko­me bu­de pru­že­na pri­li­ka da za­ra­di ono­li­ko ko­li­ko mi­sli da vre­di, ali za ta­kve mi­gra­ci­je po­je­di­nac mo­ra da po­se­du­je va­že­ća lič­na do­ku­men­ta i vi­zu.

I ne ma­rim pre­vi­še za op­tu­žbe la­žnih hu­ma­ni­sta, ka­da je reč o od­bra­ni na­ci­o­nal­ne bez­bed­no­sti. Ni za mi­li­me­tar ne­ću od­stu­pi­ti od svo­je mi­grant­ske po­li­ti­ke. U tre­nut­ku dok ovaj tekst pri­vo­dim kra­ju, vla­da je pri­vre­me­no za­tvo­ri­la gra­ni­cu sa Ma­ke­do­ni­jom, a usko­ro će je za­tvo­ri­ti i traj­no. To je po­be­da ra­zu­ma i po­li­ti­ke SNP.