Da li ministarstvo potcenjuje institute

10. 03. 2016. 08:30

(Фото А. Васиљевић)

Državna sekretarka u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, prof. dr Vera Dondur je u „Politici“ od 25. februara odgovorila na primedbe istraživača iz većine instituta humanističkih nauka, kao i Filozofskog fakulteta u Beogradu, koje se odnose na Nacrt pravilnika o kategorizaciji i rangiranju naučnih časopisa i kriterijume za raspisivanje novog projektnog ciklusa i vrednovanja naučnih rezultata. Smatrajući da je neophodno da se situacija potpuno razjasni, želim da istaknem sledeće:

Ne radi se o strahu od amerikanizacije, već od marginalizacije društveno-humanističkih nauka. Društveno-humanistička naučna zajednica je iz procesa usaglašavanja Nacrta pravilnika o kategorizaciji i rangiranju naučnih časopisa bila gotovo potpuno isključena. Nacrt ne uvažava specifičnosti društveno-humanističkih nauka, a objašnjeno je u čemu se to ogleda.

Profesorka Dondur je, kad je reč o časopisima, napravila poređenje Tomson Rojters i Elsevir liste, sa ERIH plus listom, najrelevantnijom za humanističke nauke. Za ERIH listu navela je da postoji od 2014, i da je pre nije ni bilo. Taj podatak ne odgovara u potpunosti činjenicama, jer je 2014. došlo do transformacije ERIH liste u ERIH plus listu, kada je njeno sedište premešteno u Norvešku. U svakom slučaju, radi se o veoma zastupljenoj i kredibilnoj listi, s najuglednijim evropskim časopisima iz oblasti društveno-humanističkih nauka, od kojih se neki nalaze i na Tomson Rojtersovom indeksu. ERIH lista je imala ozbiljnu selekciju i bila je podeljena na tri kategorije: internacionalnu 1, internacionalnu 2, nacionalnu.

Navođenjem da ERIH plus listu univerziteti mogu da prihvataju kao relevantnu prilikom izbora u zvanja, pravi se oštra razlika između univerzitetskih radnika i istraživača zaposlenih u naučnim institutima. Naime, ministarstvo velikodušno prihvata da lista bude uzeta u obzir na univerzitetima, a istovremeno to pravo uskraćuje naučnim radnicima u institutima.

U odgovoru na primedbe naučnih radnika, prof. Vera Dondur navodi da nije tačno da je Tomson Rojters lista pretežno američka, i da je značajan procenat časopisa iz drugih zemalja. Ali, nije navedeno koliko se procenata odnosi na anglosaksonsko govorno područje izvan SAD. U isticanju razlike između Tomson Rojters i ERIH liste, navedeno je da su kriterijumi prve veoma strogi, dok je na ERIH listu „dovoljno prijaviti se“. Ovim se degradiraju napori mnogih redakcija časopisa koje su se trudile da ispune kriterijume za ulazak na ERIH plus listu, koja takođe ima stroge kriterijume, o čemu svedoče podaci o tome koji domaći časopisi kategorija M 24 (nacionalni časopisi verifikovani posebnom odlukom ministarstva kao međunarodni) i M51 (časopisi vodećeg nacionalnog značaja) nisu uspeli da se nađu na toj listi. Uz malo truda, ministarstvo lako može da dođe do tih podataka. Zato smatram da je nedopustivo da ERIH plus lista ne bude ozbiljno vrednovana prilikom izbora u zvanja, ali i prilikom kategorizacije istraživača.

Mnoge zemlje imaju časopise na Tomson Rojtersu, ali nijedna (a svakako ne SAD), koliko je poznato, ne zasniva celokupno vrednovanje vlastitih naučnih rezultata samo na njoj.

Kad je reč o Pravilniku o vrednovanju naučnoistraživačkog rada (naslov preuzet iz „Politike“ od 25. februara), u reagovanju profesorke Dondur navedeno je da je „unapređen uglavnom u delu koji se odnosi na društveno-humanističke nauke, što znači da je sada pobrojan čitav set rezultata koji do sada nisu bili vrednovani, poput različitih oblika monografija“. Navodi prof. Dondur odnose se na nacrt u koji tada nismo imali uvid, a za istraživače je ključno pitanje po kojem pravilniku će biti sproveden konkurs i koje će se kategorije rezultata vrednovati. Podsećanja radi, na sastanku s predstavnicima sindikata nauke 8. februara predstavnici ministarstva su naveli na osnovu kojih rezultata će se određivati istraživačke kategorije, pri čemu su izostavljeni neki od najvažnijih, poput monografija nacionalnog značaja i monografskih izdanja građe (M 42) i tematskih zbornika radova vodećeg nacionalnog značaja (M 44). A monografija je osnovni, najvredniji i najcitiraniji rezultat rada u humanističkim naukama.

Takođe treba reći da je u dosadašnjoj praksi raspisivanja konkursa za novi projektni ciklus (2005, 2010) istraživačima za njihovu kategorizaciju (koja bitno određuje i visinu plate) uziman u obzir petogodišnji period. Konkursom iz 2010. godine, na primer, to je bio period 2005–2009, ili 2006–2010. Aktuelni projektni period bio je predviđen da traje od 2011. do 2014. ali ga je ministarstvo produžilo. Zbog toga čudi najava da istraživači neće moći da izaberu petogodišnji period u kome će biti vrednovani njihovi rezultati za nov projektni ciklus, pogotovo ako se ima u vidu obrazloženje dato sindikatu da je to za ministarstvo komplikovano, iako su svi podaci o istraživačkim rezultatima pohranjeni upravo u bazi ministarstva preko redovnih izveštaja o radu. Ministarstvo, naime, insistira samo na periodu 2011–2015. Naučni radnici ne snose nikakvu odgovornost za to što ministarstvo nije raspisalo konkurs za nove projekte na vreme, već je to stalno odlagano. Zbog toga s pravom traže mogućnost izbora petogodišnjeg perioda za ocenu njihovog rada jer im, prema predlozima ministarstva, rezultati iz 2010. godine ne bi bili uzimani u obzir.

Naučni savetnik, Istorijski institut