Frankentramp
Kao malograđani koji se sablažnjavaju nad onim što i sami rade kada misle da ih niko ne gleda, republikanski i demokratski establišment započeo je hajku na Donalda Trampa kao na ekstremistu koji nema šta da traži u njihovim redovima. Milijarder je ovonedeljnim pobedama u Mičigenu, Misisipiju i na Havajima potvrdio da je najbliži republikanskoj nominaciji, izazivajući vašingtonsku elitu da protiv njega povede krstaški rat. Kongresmeni, senatori, guverneri i članovi nekadašnje Bušove koterije kažu da su dugo posmatrali najpopularnijeg konzervativnog kandidata i da su se strašno uplašili onoga što su videli. Jedino nisu rekli da su se gledali u ogledalu. Tramp je pravljen po liku kreatora poslednjih 15 godina politike SAD.
CRNA OVCA, CRNE FAMILIJE: Tajkun je razumeo da je njegova stranka toliko radikalizovala javno mnjenje i politiku da on sada može da izgovori šta god mu padne na pamet i da to naiđe na simpatije birača. Otvoreno govori ono što drugi misle i najavljuje da će raditi ono što je Džordž Buš radio i što u znatno manjoj meri radi, nažalost, i Barak Obama. U osudi Njujorčanina najglasnija je nekadašnja Bušova svita, najodgovornija za ekstremnu politiku SAD kod kuće i u svetu. Tramp je, kažu oni, rasista i demagog, jer je izložio sledeći plan: muslimanima privremeno zabraniti ulazak u SAD, ilegalne imigrante isterati iz zemlje, torturu koristiti kao najnormalniji vid ispitivanja osumnjičenih za terorizam, špijunirati građane radi borbe protiv džihadizma. Odakle li samo Trampu ovakve ideje? Ah da, Buš je okupirao dve muslimanske zemlje, otvarao je tajne zatvore za osumnjičene za terorizam i odobravao mučenje nad njima. Njegova dinastija je ubeđivala Amerikance da su oni imperija i da samo oni određuju šta je istina, a šta laž, pa tako i danas više od 40 odsto Amerikanaca veruje u izmišljotinu Bušovih i Blerovih spin doktora da je Sadam Husein imao oružje za masovno uništenje. Ljudi poput Karla Rouva čupaju kose zbog Trampove izjave da Džon Mekejn nije ratni heroj, dok su ti isti za pomenutog senatora širili glasine da je otac nepriznatog afroameričkog deteta kada se 2000. protiv Džordža Buša borio za republikansku nominaciju. Bušovi su se oslanjali na druge, Tramp sam obavlja prljave poslove.
PUŠTEN DUH IZ BOCE: Stranka konzervativaca se upinje da Trampa predstavi kao neprihvatljivog fanatika koji svašta lupeta, računajući valjda da se zbog opšte amnezije više niko neće setiti kako je Buš tvrdio da mu je bog namenio poseban zadatak i kako je njegov mlađi brat lično sprečio da se žena koja je doživela moždanu smrt skine sa aparata. Pitaju se kako kako Tramp može da za sve meksičke migrante kaže da su kriminalci. A u kampanji najstarijeg Buša, nekadašnjeg predsednika Džordža Buša starijeg, svojevremeno je korišćena slika afroameričkog zatvorenika uz poruku glasačima da je upravo Bušov protivnik na tim izborima pustio na slobodu tog crnog silovatelja. Teško je slušati kako Trampa za rasizam optužuju vašingtonski konzervativci, koji su na manje ili više otvoren način govorili da je sa Amerikom gotovo otkako je crnac u Beloj kući. Republikanci su za dosadašnjih sedam godina vladavine Baraka Obame ubeđivali građane da je ekonomija u raspadu, da je zemlja izgubila uticaj u svetu i da samo što je nije progutala Al Kaida ili Islamska država. Nije onda čudno što su im glasači na kraju poverovali, podržavajući kandidata koji ponavlja to isto na najdramatičniji način. Grmeli su da je Obama musliman rođen u Keniji, gasili su saveznu vladu i pretili da mu neće odobriti budžet ni za najvažnije službe ako ne bude odustao od plana da ozakoni status došljacima bez papira? Nije li najava zida između Meksika i SAD samo nastavak ove politike republikanaca poput Mita Romnija, koji je sada krstaš protiv Trampa, a nekoć je tražio od Meksikanaca da se „sami deportuju”?
NEKA BEZGREŠNI BACI PRVI KAMEN: Granice u poimanju toga šta je normalno i prihvatljivo pomerao je i Obama kada nikoga nije kaznio zbog torture u Gvantanamu ili gađanja bolnice Lekara bez granica, kada je dozvolio NSA da svakoga špijunira, nemilosrdno gonio uzbunjivače i odobravao ubijanje civila iz dronova. Šta tek reći o onima koji bi trebalo da budu alternativa Trampu? Senatori Marko Rubio i Ted Kruz kažu da Trampove izjave štete ugledu SAD, a neuporedivo su veći „jastrebovi” koji najavljuju da će Bliski istok zasuti tepih-bombama. Mnogi su konzervativci najavili da će, ako Tramp dobije nominaciju, glasati za Hilari Klinton koja nikada ne bi izgovorila ono što i Tramp – da treba ubijati i porodice terorista i srušiti njihove domove, ali koja bezrezervno podržava Izrael, državu od koje je Tramp prepisao recept za borbu protiv radikalnog islama. Klintonova nikada ne bi kazala ni da muslimani mrze Amerikance, ali je odobravala irački rat i bila glavni akter intervencije u Libiji.
Zato republikanska, pa ni demokratska elita u Vašingtonu ne treba da brine ako Tramp stvarno pobedi na partijskim ili predsedničkim izborima. Možda je on Frankenštajn, ali oni su ga napravili i njihovo čedo mnogo više liči na njih nego što oni misle. To što na ovim izborima nemaju šanse ljudi koji nisu ni nalik Frankentrampu dokazuje koliko je njihovo vaspitanje bilo uspešno.