Nesanica kao najčešći poremećaj spavanja

Danijela Davidov-Kesar

16. 03. 2016. 09:46

Др Славко Јанковић (Фото Д. Јевремовић)

U medicini od svih postojećih bolesti poremećaji spavanja su verovatno jedan od najčešćih problema. Ovakva situacija nije samo posledica „bolešljivosti” ljudi, već odraz nesavršenosti procesa spavanja. Kako u svetu, tako i kod nas, verovatno nema čoveka koji u jednom momentu u životu nije imao problem sa spavanjem bilo koje vrste. Ipak, najčešći poremećaji spavanja su nesanice, kojih, prema novoj klasifikaciji, ima više vrsta. Sve se svodi na probleme sa usnivanjem, otežanim prospavljivanjem cele noći ili preuranjenim buđenjem. Posledica je pospanost u toku dana i smanjena funkcionalnost na poslu i u društvu, ali i povećan broj nesreća. Kako ističe dr Slavko Janković, iz Klinike za neurologiju Kliničkog centra Srbije, po učestalosti oboljenja iz ove oblasti, kod odraslih slede poremećaji disanja u spavanju (apnea u spavanju), a kod dece neke od takozvanih parasomnija (poremećaja koji se dešavaju u spavanju ali ne prilikom sanjanja), kao što su ritmični poremećaji pokreta u spavanju, mesečarenje, noćni strahovi, ishrana vezana za spavanje, konfuzna razbuđivanja.

– Uzroci navedenih bolesti su različiti, ali je svakako najimpresivnije relativno novo saznanje da čovek ne spava celim mozgom, već samo jednim njegovim delom. Dok deo mozga spava ostatak je budan, pa je moguće da čovek u isto vreme spava i da je budan. Tako se objašnjava mesečarenje, koje se sastoji od istovremenog spavanja i hodanja, što je nespojivo ako se poštuju klasični stavovi koji kažu da mozak ili spava ili je budan, ali nikako oba odjednom – kaže dr Janković.

Naš sagovornik naglašava da lekari određuju koji lek za spavanje čovek treba da uzme jer je važno da se ne uzimaju lekovi za sedaciju ili smanjenje straha, iako su dosta slični. Doktor mora da proceni koja vrsta leka za spavanje odgovara bolesniku, kao i količinu propisanog leka, što zavisi od vrste poremećaja spavanja, uzrasta i težine bolesti. Uzimanje neodgovarajućeg leka, pored uzimanja neadekvatne količine, koja može da uzrokuje trovanje lekom, može dovesti i do stvaranja navike, zbog čega bolesnik kasnije nije u stanju da prekine sa njegovim uzimanjem, ili do stvaranja tolerancije, odnosno potrebe za uzimanjem sve veće količine preparata. Pored toga, nagla obustava sedativa može dovesti do apstinencijalnog sindroma, koji uključuje i epileptične napade. Zbog toga lek treba primenjivati postepeno, a posle tačno određenog vremenskog perioda polako ga isključiti iz upotrebe.

– Nespavanje za posledicu ima samo pospanost. Nijedan organ ne strada zbog nespavanja. Možda je to i razlog da nam nije poznato koji se to fundamentalni proces odvija pri spavanju i koji za svoje delovanje zahteva proces spavanja. Za razliku od pacova, pa i drugih životinja, ljudi koji ne spavaju – ne umiru. Ali, nedostatak spavanja dovodi do smanjenja i poremećaja pažnje, halucinacija, kratkotrajnih epizoda spavanja, nepreciznosti u izvođenju automatskih i preciznih pokreta i do globalnog pada funkcionalnosti osobe. Najduže na svetu nije spavao mladi Randy Gardner, sedamnaestogodišnji gimnazijalac iz San Dijega iz SAD, koji nije spavao 11 dana (264 sata i 11 minuta). Posle toga je normalno odspavao. Kasnije je „Ginis” zabranio postavljanje rekorda u nespavanju iz straha da bi takva vrsta takmičenja ipak mogla da se završi tragično po čoveka – dodao je dr Janković, naglašavajući da se problemi sa spavanjem ispituju i leče u Laboratoriji za poremećaje spavanja Klinike za neurologiju KCS-a.

Najimpresivniji neobični poremećaji spavanja su narkolepsija (bolest spavanja gde osoba ima ogromnu pospanost, napade spavanja, gubitak mišićne snage zbog emotivnog uzbuđenja, s halucinacijama pri usnivanju i paralizama celog tela pri buđenju), poremećaj ponašanja tokom sanjanja kad bolesnici, obično stariji muškarci, odreaguju zbog onog što sanjaju. Ljudi nisu u stanju da se pokreću tokom sanjanja, ali oni jesu, pa u slučaju da sanjaju da ih neko napada u snovima, stradaju bližnji, koji nisu krivi, osim što spavaju u istom krevetu. Dešava se i da dobiju batine kao izraz odbrane spavača.

– Ljudi treba da se potrude da redovno spavaju, da odlaze na spavanje i da se bude u slično vreme, da uklone sve moguće uzroke poremećaja spavanja, što znači da moraju da izbegavaju promene mesta spavanja, da ne piju alkoholna pića koja „razbijaju” spavanje, kao i čajeve, i da ne jedu teška i obilna jela pre spavanja – zaključio je dr Janković, koji će povodom obeležavanja Svetskog dana spavanja u četvrtak, 17. marta, u 19 sati, na Prolećnom festivalu zdravlja u Domu omladine, održati predavanje na temu „Neobični motorni poremećaji spavanja kod odraslih ljudi”. Ulaz je besplatan.