Revizija Florans Artman
Retko se kome desi da ugrozi kredibilitet dve važne profesije koje obavlja, i da za to još bude i nagrađen. Ta „srećnica” je Florans Artman, nekadašnja novinarka „Monda”, zatim šest godina portparolka Tužilaštva u Haškom tribunalu, a potom opet novinarka i spisateljica.
Nije problem što je kao glasnogovornica Karle del Ponte zastupala tužiteljku, ali je svakom jasno da je time izneverila novinarsku, a opredelila se za hašku karijeru. Veći je problem što je tajne sudske dokumente, do kojih je došla obavljajući dužnost haške portparolke, iskoristila kada je opet postala novinarka.
Svejedno joj zavidim na prilici da sedam dana provede u ćeliji pritvorske jedinice Sheveningen. To je bio neostvaren san novinara koji su pratili haška suđenja, da bi se ostvario portparolki Artman.
Nije jedina koja se zbog nepoštovanja suda našla u istom zatvoru sa ratnim zločincima. Jelena Rašić, nekadašnja menadžerka sudskih spisa u procesu protiv Milana Lukića kažnjena je uslovno na godinu dana 2012. Iz Srbije je prebačena pod policijskom pratnjom u Sheveningen da bi tamo odležala četiri meseca u istim uslovima kao Florans Artman. Svetlo u ćeliji danonoćno, svakih petnaest minuta je ulazio stražar da proveri šta se dešava, imala je pravo na šetnju sa ostalim muškim zatvorenicima jednom dnevno po sat. Branilac Rašićeve, Mira Tapušković, žalila se tribunalu zbog loših uslova, ali ništa nije pomoglo. Procedura je ista za sve, odgovoreno joj je iz tribunala.
Haški tribunal kaznio je i prištinskog novinara Batona Hadžijua sa 7.000 evra jer je otkrio identitet zaštićenog svedoka u procesu protiv Haradinaja. Ista novčana kazna izrečena je Artmanovoj.
Fond za humanitarno pravo je zbog nje počeo da napada hašku pravdu. Prikupio je potpise devedeset novinara koji brane „novinarsko pravo” Florans Artman da obelodani odluku žalbenog veća kojom se odobrava poverljiv karakter dokumentima Vrhovnog saveta odbrane. To je učinila u knjizi „Mir i kazna” i u članku „Sakriveni vitalni dokumenti o genocidu” iz januara 2008. godine. Tvrdila je da bi Bosna, na osnovu tih dokumenata, mogla da traži reviziju procesa pred Međunarodnim sudom pravde na kom je Srbiju tužila za genocid i agresiju. Kasnije su ti dokumenti na njen zahtev obelodanjeni, kako tvrdi.
Pre neki dan na televiziji N-1 gospođa Artman je samouvereno izjavila da su sudije kasnije same skinule zaštitu nad tim dokumentima, jer im ja rekla da su to nezakonito uradili.
Portparolka koja sudijama govori šta da rade.
Pardon, novinarka.