Evropljani strepe od propusta svoje policije

Nenad Radičević

30. 03. 2016. 18:05

Строга контрола у Бриселу (Фото Ројтерс)

Od našeg dopisnika
Frankfurt, Hajdelberg – Nedelju dana posle terorističkih napada u Briselu, sve više rastu strahovanja Evropljana od talasa terorizma u velikim evropskim gradovima – kako zbog objavljenih obaveštajnih podataka da je Islamska država (ID) poslala 60 svojih džihadista da izvrše terorističke udare po Evropi, tako i zbog sve očiglednijeg saznanja da bi dosadašnje tragedije bile izbegnute da nije bilo velikih propusta evropskih policija i tajnih službi.

Da li zato da bi uverile evropsku javnost u svoju kompetentnost ili da bi poslale poruku teroristima, tek, obaveštajne službe nekoliko država Evropske unije iznele su pojedinim medijima svoja obaveštajna saznanja o terorističkim planovima ID-a, načinima finansiranja, nabavke oružja i eksploziva, kao i strukturu cele terorističke organizacije. Tako španski dnevni list „Mundo” prenosi da su obaveštajne službe nekoliko zemalja EU još u oktobru prošle godine dobile saznanja da je ID u Evropu poslala 60 terorista, a potom su došli i do podatka da je cela operacija „sejanja haosa i užasa u Evropi” dogovorena 4. novembra 2015. na sastanku ključnih vođa ID-a u Tabki u Siriji.

Uprkos svim tim saznanjima, devet dana kasnije dolazi do serije terorističkih napada u Parizu, a više od četiri meseca kasnije do napada u Briselu. Iako najnovije hapšenje francuskog državljanina u Roterdamu ukazuje da policija veruje da nije još u potpunosti razbila mrežu terorista, „Njujork tajms” otkriva da su evropske obaveštajna službe čak dve godine pre napada znale da je ID formirala jedinicu za terorističke napade u Evropi, ali da su veze pojedinaca sa ID prenebregavale ili njihove terorističke aktivnosti opisivale kao izolovane akcije. A neretko su činjeni i ogromni propusti.

Primera radi, francuska policija je čak tri puta zaustavila automobil u kojem su se nalazila trojica osumnjičenih za umešanost u napade u Parizu kada su se ujutro posle napada vraćali iz francuske prestonice u Brisel, gde žive. Među njima je bio i Salah Abdelsalam, čiji se brat Ibrahim razneo u napadima u Parizu kada je poginulo 130 ljudi.

Međutim, još pogubniji su bili propusti pre napada u Parizu. Tako je Abdelhamid Abaud, kojeg su francuski istražitelji označili kao glavnog finansijera i organizatora napada, uspeo prošle godine da pobegne u Siriju iako ga je policija tražila zbog povezanosti s nizom ubistava. Štaviše, on se kasnije u intervjuu za džihadistički list „Dabik” hvalio kako ga je zaustavio jedan policajac, ali ga je pustio ne prepoznavši ga.

„Mogao sam otići… iako su me tražile tolike obaveštajne agencije. Sve to dokazuje da musliman ne treba da se boji prenaduvane slike o inteligenciji hrišćana. Moje ime i slika bili su na svim vestima, ali ipak sam uspeo da ostanem u svojoj domovini, da planiram operacije protiv njih i da bezbedno odem nakon što sam učinio ono što je trebalo biti učinjeno”, hvalio se on za propagandni list džihadista.

Ništa manji propust francuske službe nisu imale ni u nadziranju potencijalnih terorista i saradnji sa ostalim službama. Iako su tri godine nadzirali jednog od bombaša samoubica, on je uspeo da se neotkriven vrati iz Sirije u Francusku i potom učestvuje u napadu na koncertnu dvoranu Bataklan. Na pretnju da će se verovatno dogoditi neki napad Francuzima su Amerikanci ukazali još u septembru, ali zvaničnici u Parizu naveli su da su im detalji o tome „nejasni”. Nije pomoglo ni to što su mesec dana pre napada uhapsili jednog od ljudi koji je trebalo da puca u dvoranu Bataklan, pri čemu im je on priznao da će napadi sigurno uslediti.

Iako je Abaud u odsustvu osuđen na na 20 godina zatvora za vođenje jedne od najvećih džihadističkih mreža u Belgiji, uspevao je da izbegne zatvor čak i kada je uhapšen u Grčkoj sa još trojicom islamista. Bez kaucije je pušten iz pritvora, što mu daje priliku da organizuje napad u Parizu. Prema sadašnjim saznanjima, Abaud je napade planirao u Siriji, a na tamošnje ratište je od 2013. nekoliko puta išao iz Belgije i vraćao se, ostajući neotkriven. Nisu ga pronašli iako je bio u telefonskom kontaktu sa teroristima, koji su pokušali napade u vozu Amsterdama do Pariza kao i u jednoj crkvi u Parizu, kao i sa teroristom koji je izveo napad na Jevrejski muzej u Briselu 2014.

Dobar deo propusta počinili su i belgijski policajci i obaveštajci, naročito zbog toga što su bezmalo svi napadači u Parizu i Briselu odrasli i živeli u briselskom kvartu Molenbeku. Belgijski ministar unutrašnjih poslova Žan Žambon je veliki deo krivice za bombaške napade svalio na policiju, rekavši da je „njihov nemar doprinio da se izgubi trag Ibrahima el Bakrauija”, bombaša koji se razneo na briselskom aerodromu.

I turski predsednik Redžep Tajip Erdogan okrivio je Belgijance, rekavši da je Turska Bakrauija zbog militantnih aktivnosti proterala, ali da su ga Belgijanci oslobodili. Turci su Bakrauija smestili na avion za Amsterdam, odakle je trebalo da bude prebačen u Belgiju. Međutim, po sletanju u Amsterdam, terorista je slobodno odšetao jer „holandska policija nije dobila nikakva uputstva od svojih kolega iz Belgije”. Štaviše, ataše za vezu u ambasadi Belgije u Turskoj je tek nakon šest meseci našao za shodno da obavesti svoju zemlju o činjenici da je Bakraui u Turskoj uhapšen zbog terorizma.

Belgijanci nisu bili mnogo ažurniji ni posle napada u Parizu kada su Francuzi tragali za Abdelsalamom, koji je mirno živeo u Briselu, za šta su još u decembru saznali policajci belgijskog grada Mehelena koji su zaboravili da informaciju o adresi gde se krije terorista dojave kolegama u prestonici. Čak i kada su ga uhapsili posle četiri meseca, trebalo im je pet dana da počnu da ga ispituju, i to tek kada su eksplodirale bombe u Briselu. Američki portal „Politiko” je otkrio da je razlog za odlaganje ispitivanja bilo to što je terorista „izgledao umorno”.

Za razliku od policije i obaveštajnih službi Francuske i zemalja Beneluksa, čini se da su njihove nemačke kolege mnogo uspešnije u sprečavanju terorističkih napada. Jedini napad koji je okarakterisan kao terorizam izveden na teritoriji Nemačke u poslednjih 15 godina jeste onaj kada je 2011. jedan Albanac sa Kosova na aerodromu u Frankfurtu pucao na autobus sa američkim vojnim osobljem, ubivši jednog američkog vojnika i jednoga službenika, a dvoje ozbiljno ranivši.

Prema rečima šefa nemačke savezne policije (BKA) Holgera Minha, BKA je od 2000. godine sprečila izvođenje jedanaest planiranih terorističkih napada. Nemački mediji otkrivaju da su mete tih napada bili vozovi, Jevreji, izraelske i američke institucije, božićni vašari, strani zvaničnici u poseti Nemačkoj i zvaničnici ultradesničarskih partija.

„Naša trenutna situacija nije samo sreća, već takođe posledica saradnje između službi bezbednosti”, rekao je Minh za bavarsku radio-televiziju Bajerišer Rundfunk, dodajući da je „Nemačka među zemljama koje su na listi meta islamističkog terorizma” i da bi trenutno oko 470 ljudi moglo da ugrozi javnu bezbednost u Nemačkoj.