Vilanova do titule „trojkom" uz zvuk sirene
Две „тројке”: акробатска Маркуса Пејџа (Северна Каролина) Фото Ротерс/Робер Дојч
Finalni meč 78. „martovskog ludila“ potpuno je opravdao svoj nadimak pošto je Vilanova titulu studentskog košarkaškog prvaka SAD osvojila „trojkom“ i to uz završni zvuk sirene.
I dok je polovina od 74.340 gledalaca (najeftinije ulaznice 400, a najskuplje u legalnoj prodaji 5.200 evra) pod svodovima „NRG“ stadiona (ima pokretan krov, inače „kuća“ NFL ligaša Teksansa) u Hjustonu nemo stajala, druga polovina počela je eruptivno slavlje.
Kada je na 4,7 sekundi pre kraja akrobatskom „trojkom“, uz protivnikovo ometanje pride, Markus Pejdž Severnu Karolinu doveo u rezultatski egal (74:74) činilo se da su produžeci neizbežni.
– Vežbali smo ovo svaki dan na treninzima, nisam morao ništa da im kažem, svako je znao svoje mesto, - sijajući od sreće posle duela govorio je Džej Rajt, trener Vilanove, dan ranije proglašen je i za najboljeg „učitelja“ sezone 2015/16.
A „ovo“ je izgledalo ovako. Plejmeker Vajldketsa, omaleni belac Rajan Arsidijakono, možda će košarku nekad igrati u Evropi ali i to jedva, dokazao je da je u univerzitetskoj konkurenciji duša „divljih mačaka“ čiji je najveći kvalitet staro pravilo „svi za jednog“. Vešto je loptu preneo, mada, istine radi, nije bio ni dobro čuvan, približno do NBA linije za tri poena (7,25 m, kod američkih visokoškolaca ona je na 6,32 m) i onda je „uručio“ Krisu Dženkisu. Bek Vilanove je u poslednji čas pre isteka regularnog vremena šutirao i – ostalo je istorija. Na jednoj strani neverica i tuga, na drugoj beskrajna radost.
Dženkins se, da do kraja života ništa ne uradi, ovim pogotkom upisao u listu besmrtnika sličnih ostvarenja poput Majkla Džordana (pobedonosni koš za Severnu Karolinu protiv Džordžtauna u finalu 1982.), Lorenca Čajlsa („zakucavanjem“ milisekundu pre kraja 1983. doveo je Severnu Karolinu stejt u pobednički trans, a Hjuston u očajanje), pa Kejta Smarta, Kristijana Lejtenera, Marija Čelmersa...
I još u jednoj stvari život je po ko zna koji put neodoljivo ličio na lošu tv „sapunicu“. Dženkinsa je 2009. usvojila porodica Brit, čiji je sin Nejt, a Krisov brat „po zakonu“, juče branio boje Severne Karoline. Bilo bi zanimljivo videti kako će ubuduće izgledati zajednički nedeljni ručkovi...
Vilanovi je ovo druga titula: prvu je osvojila 1985. savladavši Džordžtaun sa 66:64. Od rezultata je neuporedivo više ostala upamćena neverovatna preciznost (čak 78,1 odsto) tadašnjih Vajldketsa. Ali, snaga kolektiva i sigurna ruka je očigledno nešto na čemu se decenijski insistira na ovom ne tako velikom (tek nešto više od 10.000 studenata) privatnom katoličkom univerzitetu iz predgrađa Filadelfije. U Nacionalnoj sportskoj asocijaciji koledža (NKAA) nadmeće se 351 univerzitet sa oko 4.300 košarkaša. Karijeru u NBA od tog broja uspe da nastavi tek oko jedan odsto. Kada je Vilanova u pitanju, procentualno to bi bilo negde oko zanemariljivih, recimo, 0,0004. Nešto u najjačoj košarkaškoj ligi znače imena nekadašnjih studenata Violanove Kajl Lovri, Rendi Foj i Majkl Bredli, i tu je kraj. I obrnuto. Od igrača sa Severne Karoline (šampion pet puta, poslednji lovor 2009.) „pršti“ na sve strane: Džordan, Džejms Vorti, Sem Perkins, Antoan Džejmison, Fil Ford (košarkašku reprezentaciju Jugoslavije „zavio je u crno“ na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu), itd.
Prvi put finale je prenošeno na „plati pa gledaj“ televizija, nacionalnom kablovskom operateru TBS, ali i besplatno na rekordnih 12 platformi svih medisjkih giganata u SAD.
Ipak, zadovoljno su ruke trljali predstavnici krupnog kapitala pošto je utakmica bila jedno od tri najbolja ikad odigrana finala i preliminarni rezultati kažu da je tv rejting bio ogroman. Poslednji tv ugovor (od 2014. do 2024.) koji tv mreže CBS i TNT imaju sa NKAA (po sezoni oko 850 miliona evra) iznosi oko devet i po milijardi evra. U startna dva kola turnira sa 64 ekipe u „kosturu“ cena reklamnog prostora od 30 sekundi bila je 95.000, u četvrtfinalu oko 750.000, a u polufinalu oko milion evra, dok se za poluminutni spot u finalu plaćalo oko 1.500.0000 evra. To je jedino manje od Superboula (više od četiri miliona evra), ali znatno iznad prošlogodišnjeg NBA finala (490.000) i svetske bezbol serije (470.000), kao i od Olimpijskih igara u Londonu 2012. (600.000) i Mundijala u Brazilu 2014. (pola miliona evra).
I dok studenti amateri ne zarađuju ništa (kad univerzitet uhvate u nedozvoljenom finansiranju kazne su drastične) kapu su i te kako nakrivili njihovi glavnokomandujući sa klupe. Ovogodišnji uprosečen „lični dohodak“ svih 64 trenera je oko 1.254.000 evra (sa oko 5,8 miliona evra najviše zarađuje Džon Kalipari iz Kentakija) i veći je od kolega iz hokejaške NHL (1.200.000 evra), ali manji i od NBA (2.200.000) i od američkog fudbala (NFL) – 2.300.000 evra.
U kladionicama Las Vegasa poraženi Tar hilsi (na opklade, što legalne ili one druge, prema podacima FBI, uloženo je oko osam milijardi evra) su bili blagi favorit. I još dok nisu praktično počišćene konfete sa parketa izbačene su najsvežije kvote (tj. kockarske prognoze) za prvaka 2017. Trenutno su u vođstvu Kentaki, Djuk i Lusvil, a Vilanove nema među prvih dvadeset...