Za četiri sata zna se ko nije tata
Оливер Стојковић: У живом сећању остала ми је жена која је, у жељи да сазна које презиме да упише у крштеницу свог детета, довела три мушкарца у ДНК лабораторију. Чинство није потврђено ни за једног од њих (Фото Л. Адровић)
Kada su našeg poznatog televizijskog voditelja, koji je imao reputaciju velikog zavodnika, u jednom intervjuu pitali koliko ima dece, on je iskreno odgovorio: „Ne znam.“ Da li i stručnjaci Republičkog zavoda za statistiku smatraju da nijedan muškarac ne može sa sigurnošću da kaže koliko je naslednika ostavio čovečanstvu, tek – prilikom popisa stanovništva muškarci u Srbiji uopšte se ne pitaju da li i koliko imaju dece. Popisivači od 1948. to pitanje postavljaju samo ženama.
I dok statističari u šali kažu da muškarci nisu verodostojan izvor podataka o broju dece, genetičari Instituta za sudsku medicinu kažu da se svaki treći muškarac koji proverava svoju pretpostavku o očinstvu, nakon izlaska iz njihove DNK laboratorije, više ne odaziva na ime – tata.
U želji da saznaju da li mališani sa razlogom nose njihovo prezime, između 10 i 15 muškaraca svakog meseca u DNK laboratoriju Instituta za sudsku medicinu donose dečje cucle, četkice za zube, bočice od mleka, pelene i pidžame u kojima dete spava. Gotovo isti broj osoba mesečno povede parnicu za dokazivanje, odnosno osporavanje očinstva, a zanimljivo je da su gotovo polovina dece za koju se traži odgovor na pitanje „čiji si ti mali“ – bračna deca.
Dr Oliver Stojković, profesor genetike na Medicinskom fakultetu u Beogradu i šef DNK laboratorije Instituta za sudsku medicinu, kaže da se odgovor na pitanje – ko je otac deteta – dobija uzimanjem brisa sa unutrašnje strane obraza ili vađenjem par kapi krvi iz prsta (potencijalnog) oca. Iako ljubav i vernost nemaju cenu, utvrđivanje očinstva košta 32.370 dinara. Ova računica važi za tri osobe – mamu, dete i prvog testiranog muškarca, a svaki sledeći „osumnjičeni“ košta 6.000 dinara. Drugim rečima, ako se ustanovi da muškarac koji je dao bris iz sluzokože usne duplje nije otac, doplata za sledećeg muškarca koji bi mogao da konkuriše za tatu košta oko 6.000 dinara.
Iako je rasprostranjeno uverenje da „žena uvek zna ko je otac“, svi mitovi o ženskoj intuiciji u genetičkoj laboratoriji padaju kao kula od karata.
Utvrđivanje očinstva košta 32.370 dinara. Ova računica važi za tri osobe – mamu, dete i prvog testiranog muškarca, a svaki sledeći „osumnjičeni“ košta 6.000 dinara
„Dešavalo se da majka sumnja na dvojicu muškaraca, a da je otac – treći čovek. U živom sećanju ostala mi je žena koja je, u želji da sazna koje prezime da upiše u krštenicu svog deteta, dovela tri muškarca u DNK laboratoriju. Nijedan od njih nije izašao kao otac iz Instituta za sudsku medicinu. Naravno, bilo je i obrnutih slučajeva – da muškarac dovede dvoje dece u genetičku laboratoriju i ustanovi da nije ostavio naslednike“, priča dr Oliver Stojković. Naš sagovornik ukazuje na zanimljivost paragrafa novog Porodičnog zakona koji glasi da se za decu koja su rođena pomoću vantelesne oplodnje – ne može osporavati očinstvo.
– Utvrđivanje očinstva može se zahtevati u okviru sudskog postupka, koji je najčešće rukovođen željom majke da utvrdi, odnosno muškarca da ospori očinstvo. Zakon podrazumeva pismenu saglasnost obe strane, što u znači da niko nema prava da „osumnjičenog“ muškarca prisili da ode na genetičko testiranje. Izuzetak od ovog pravila jeste učinjenje krivičnog dela – seksualni odnos sa maloletnicom ili silovanje nakon kojeg je došlo do začeća i rađanja deteta – kaže dr Stojković.
Ipak, najveći broj zahteva za utvrđivanje očinstva dolazi od očeva i majki koji ne žele da otkriju ni svoj ni identitet deteta kome „traže“ oca. Dr Stojković objašnjava da su oni dužni da na genetičku analizu donesu uzorke koji sadrže biološke tragove deteta, a oni se najčešće nalaze na cucli, kašičici i bočici kojom se dete hrani i ličnoj garderobi deteta – pelenama, benkicama i majicama. Utvrđivanje očinstva na osnovu anonimnih uzoraka biološkog materijala nešto je jeftinije i košta – 25.600 dinara. Potrebna su dva uzorka biološkog materijala da se utvrdi srodstvo – prvi je od deteta, a drugi od muškarca za koga treba da se dokaže ili ospori očinstvo, pojašnjava naš sagovornik.
Iako su ponekad potrebne godine i decenije da roditelj posumnja da dete nosi „odgovarajuće“ prezime, genetičarima je potrebno svega četiri do pet sati da saznaju ko je otac deteta. A odgovor na pitanje – koliko je pouzdana DNK metoda utvrđivanja očinstva – glasi: sto odsto!