Kako je moda popravljala imidž Srbije
Пјер Карден на ревији у Београду 2012. године (Фото А. Васиљевић)
Nije bilo lako „uloviti” Antonija Grimaldija da u gustom rasporedu poslovnih putovanja dođe u Beograd i napravi humanitarnu reviju. Ali za modnu agenciju „Fabrika” ni toliko teško kada se osvrnu na sve što su prošli poslednjih 20 godina.
– Kada se raspala velika Jugoslavija a s njom i njena modna scena, osetili smo potrebu da kroz medijsku kampanju uradimo nešto za našu zemlju, da se bar malo popravi loš imidž koji je imala u svetu. Tako su nastale Beogradske modne noći. U saradnji sa ambasadama dovodili smo kreatore iz raznih zemalja, što je u to vreme bilo veoma teško – seća se Vesna Mandić, nekadašnja manekenka, direktorka „Fabrike”.
– Sve do najmanjih detalja mora da se ispuni. Dior je došao sa 10 šminkera i frizera u Kotor 2008. godine. Ne plaćamo im honorare, ali moramo da ispunimo određene standarde. Kad je Kelvin Klajn dolazio 2006. godine, devet meseci tajao je proces priprema i tri puta sam bila u Milanu u njihovoj evropskoj centrali.
Ozbiljno „rešetanje” su prošli i uoči revije Pjera Kardena na Belom dvoru pre četiri godine. Sve je prošlo u najboljem redu, a pošto ne koristi kompjuter slavni Francuz je Vesni Mandić poslao obično pismo koje, kaže ona, čuva kao relikviju.
Prvu reviju sa jednim svetski poznatim dizajnerom organizovali su 1995. godine baš u vreme konferencije u Dejtonu. Doveli su britanski brend „Red or ded”, a od naših kreatora predstavili su se Vladimir Stojanović i Verica Rakočević. Reviju u „Interkontinentalu” pratili su Si-En-En, Rai, „Skaj njuz” i druge svetske televizije.
U međuvremenu su u Beograd i na festival u Kotoru dolazili Pjer
Karden, Renato Balestra, Kelvin Klajn, Žan Pol Gotje, Gaj Matiolo, Dajana fon Furstenberg, Dior...
– Svi ti kreatori bili su fascinirani, dolazili su kao u neku avanturu, a došli su u zemlju sa divnim restoranima, igrali su na stolovima, družili se s nama i vraćali s najpozitivnijim mogućim utiscima – kaže naša sagovornica.
Neki od njih su postali iskreni prijatelji Srbije. Renato Balestra, veteran italijanske mode, prvi put je bio ovde 1997, a sledeće godine dizajnirao je kostime za predstavu „Pepeljuga” u Narodnom pozorištu. Kada je počelo bombardovanje 1999, uputio je podršku ansamblu pozorišta i nije propuštao priliku da bilo gde u svetu javno podrži Srbiju.
– Veoma volim Srbiju jer sam od vašeg naroda osetio mnogo topline. Zaista, ovde se osećam kao kod kuće – rekao je pre godinu dana kada je u Narodnom pozorištu imao veliku reviju inspirisanu operom.
Vesna Mandić kaže da joj nisu zamerali to što se u vreme najveće krize bavila modom jer su shvatili da je to dobro za Srbiju. Početkom prošle decenije dovela je u Beograd i svoju prijateljicu, jednu od urednica „Veniti fera”, koja je objavila veliku reportažu o Beogradu u vreme kada je Srbija i dalje bila na stubu srama.
– Mnogo smo uradili na pozitivnoj promociji Srbiji. Nismo nikog oštetili, sami smo našli sponzore i bili smo mnogo srećni što se makar o nečemu lepom u Srbiji pisalo – kaže Vesna Mandić.
Poslednje četiri godine „Fabrika” brine o Prihvatilištu za decu bez roditeljskog staranja. Ovoj ustanovi ide i sav novac koji su uplatili posetioci revije Antonija Grimaldija.