Slučaj „Budva" čeka konačnu odluku

U Apelacionom sudu u Beogradu je održana javna sednica po žalbi na presudu Višeg suda kojom su prošle godine trojica pripadnika DB oslobođeni optužbi za pomaganje u pokušaju ubistva lidera SPO Vuka Draškovića, u Budvi 2000. godine. Taj sud sada mora da donese pravosnažnu presudu i odluči da li su Milan Radonjić, Ratko Romić i Stevan Basta krivi za pomaganje u pokušaju atentata na Draškovića. Pripadnici DB su optuženi da su pružili logističku podršku pripadnicima JSO, odnosno da su im dostavili fotografije njegove kuće. Radonjić je bio osuđen na osam godina zatvora, dok su Romiću i Basti izrečene sedmogodišnje zatvorske kazne. Tu presudu je Apelacioni sud ukinuo. Epilog drugog suđenja bila je oslobađajuća presuda za svu trojicu.

Advokat Vladimir Gajić, Draškovićev zastupnik tražio je u žalbi da se otvori nova sednica i sud optužene proglasi krivim. On predlaže i da taj sud izvrši uvid u pravosnažnu presudu Specijalnog suda kojom su ranije na višedecenijske kazne zatvora osuđeni pripadnici JSO. Dvojica od njih, Branko Berček (javnosti poznat i kao ubica Ivana Stambolića) kao i Nenad Ilić (pravosnažno osuđen kao vozač kamiona kojim su ubijena četvorica članova SPO na Ibarskoj magistrali), saslušani su kao jedini novi svedoci na drugom suđenju. Obojica su tvrdila da nikad nisu ni videli Radonjića i Bastu i porekla svaku vezu sa događajem u Budvi, isto kao što su govorili i kao okrivljeni, pre deset godina u Specijalnom sudu. Međutim, taj sud je tada smatrao da ima dokaza i obojicu ih je osudio – Berčeka kao neposrednog atentatora, a Ilića kao jednog od učesnika.

„Viši sud je poklonio veru dvojici ubica, Iliću i Berčeku”, kazao je advokat Gajić, obrazlažući svoju žalbu na oslobađajuću presudu. On podseća da je za osuđujuću presudu kao dokaz, pored ostalog, korišćena i Ilićeva prva izjava u kojoj je do detalja priznao svoju umešanost u budvanskom atentatu i opisao uloge ostalih, tereteći i Radonjića i Bastu. Pored toga, dokaz za njegovu krivicu bili su i otisci prstiju i DNK tragovi u stanu u kome se krio.

„Tada smo došli do jednog platoa, iznad Vukove kuće, pa mi je Berček ispričao kako mu je jedan bezbednjak pokazao fotografije Vukove kuće, zatim ga je taj bezbednjak proveo pored te kuće, pokazao mu gde se nalazi SUP, kako može da se priđe kući, i kako može da se udalji sa tog mesta. U razgovoru ja sam pitao Berčeka: ’Koji je to bezbednjak’, a on mi je rekao: ’To je jedan krupni, zove se Basta’”, izjavio je Ilić 2003. godine, kada je priznao da je u Budvu došao sa zadatkom da ubije Draškovića. On je govorio i o telefonskom razgovoru sa Miloradom Ulemekom Legijom, kome je tada javio da Drašković nije u Budvi:

„On je rekao: ’Dobro, ništa, proveriću sa Medom pa ću da vam javim’. Meni je bilo poznato da je Meda bio nadimak Milana Radonjića. Legija se javio nakon petnaestak minuta i kazao: ’Čuo sam se sa njim, sigurno je tu’. Sva trojica optuženih su tražila od suda da potvrdi oslobađajuću presudu. Podsećamo, Romiću i Radonjiću sudi se i za ubistvo Slavka Ćuruvije, zbog čega su u pritvoru, dok je Basta bio svedok u tom postupku. Apelacioni sud ima mogućnost da potvrdi oslobađajuću presudu, da izrekne osuđujuću ili da otvori sednicu i izvede nove dokaze pre nego što presudi. Odluka koju donese biće konačna.