Daleko od evropskog Partizana

Goran Kovačević

17. 04. 2016. 23:00

(Фото Н. Неговановић)

Priča Partizanovog trenera Ivana Tomića pre 151. prvenstvenog fudbalskog „večitog” derbija, o tome kako njegov tim krasi mnogo bolja igra nego mesec i po dana ranije, pokazala se neozbiljnom. Kao što je više puta bio slučaj i u međuvremenu, „crno-beli” su izvukli rezultat (1:1) bolji od igre koju su prikazali, ovoga puta zahvaljujući „autogolu” golmana „crveno-belih” Damira Kahrimana u petom minutu nadoknade vremena na kraju meča.

Partizanova serija od devet mečeva bez poraza (dva u Kupu), jeste uspeh, pogotovu ako se ima u vidu učinak u Superligi jesenas, ali je najjača utakmica do kraja sezone, dva i po meseca pre očekivanog izlaska na evropsku scenu, pokazala da nema puno razloga za nadu da će se „crno-beli” na leto ponovo plasirati u Ligu Evrope. Čak i ako se zanemare reči iz njihovog tabora s početka zimskog prelaznog roka, da se u januaru formira ekipa za evropske kvalifikacije jer one počinju kada i letnji transfer period.

Ne samo što je izvesno da je Partizanu potrebno da sa tržišta dovede „pola tima”, po mogućstvu sa što manjim plaćanjem obeštećenja, nego je pitanje koliko su pouzdana dvojica igrača za koje je zimus njihovim bivšim klubovima isplaćena odšteta od, zbirno, 750.000 evra. Sedrik Gogua igrom i Everton Luiz zbog temperamenta ne ulivaju poverenje.

Štoper Gogua bio je najlošiji u slabom Partizanu - i krivac kod Zvezdinog pogotka - pa se sa svakim sledećim potezom od njega očekivala greška pre nego sigurnost. Ipak, na toj poziciji ionako kao moguća prva opcija figurira Balažic, koji zbog povrede pauzira već šesti mesec i uskoro bi trebalo da bude spreman.

Everton Luiz je ponašanjem posle izjednačujućeg gola, kada je slavio pred Zvezdinim navijačima, potvrdio da je konfliktna ličnost. A na međunarodnoj sceni, direktni, crveni karton verovatno bi dobio zbog udaranja protivnika laktom, kojim je pogodio Plavšića, pre nego što se upisao u strelce. Nad Brazilcem je i inače stalno nadvijena opasnost od kartona, zbog spremnosti za koškanje još više nego zbog oštrih startova.

To što su Gogua i Everton, iako igrači iz defanzivnog dela tima, postigli oba Partizanova gola u poslednja dva derbija, govori o realizaciji kao najvećoj slabosti „crno-belih”. Uz probleme sa povredama napadača, pobeda nije ni bila realna, ali se nije ni očekivalo da šampion bude toliko nemoćan da uputi samo dva udarca u gol, i još dva metrima daleko od okvira. Partizan insistira na većem posedu lopte (eno, bio je na strani Radničkog protiv Vojvodine u poluvremenu koje je izgubio sa 4:0), ali to malo znači bez prave završnice. Igrom sa Ilićem u špicu ne samo da nije uspeo da nadoknadi nedostatak klasičnog napadača, nego je i oduzeo sebi oružje u vidu kapitenovih proigravanja sa njegove osnovne pozicije.

Pored toga što su za Evropu verovatno neophodna tri-četiri nova napadača (po jedan, bar kao alternativa, na krilnim pozicijama), Partizanu će možda biti potrebno i više vrsnih igrača u srednjem redu. Jer, bilo bi iznenađenje da reprezentativac Brašanac ne ode u inostranstvo, a Ilićeva uloga može da bude samo manja, ako i ne završi karijeru.