Kelerabom protiv anemije
Келераба има укус који је сличан оном који има корен обичног купуса (Фото Д. Ћирков)
Keleraba pripada istoj familiji kao i običan kupus, ali osim boje (svetlozelena ili ljubičasta), nemaju mnogo sličnosti. Dok običan kupus ima listova napretek, keleraba je oskudna listovima i najupotrebljiviji je koren. Kada je o ukusu reč, keleraba ima ukus koji je sličan onom koji ima koren običnog kupusa.
Osim upotrebe u salatama i kao sok, ovo povrće može da se kuva i dinsta. Jestivo je i lišće jer sadrži dosta minerala i vitamina. Kada se kuva i dinsta, uništava se vitamin Ce, pa je najbolje koristiti je u salatama. Može da se kombinuje sa drugim povrćem, a začini se klasično sa maslinovim uljem i sirćetom ili jogurtom, pavlakom ili limunovim sokom.
U 100 grama samo 27 kalorija, što je čini dobrom namirnicom kod redukcionih dijeta. Ugljenih hidrata ima 6,2 grama, šećera 2,6 grama, dijetnih vlakana 3,6 grama, proteina 1,7 grama. Od vitamina, keleraba najviše ima vitamina Ce, kompleks vitamina Be i vitamin E. Od minerala keleraba sadrži kalcijum, gvožđe, fosfor, kalijum, mangan, magnezijum.
Ovo povrće koristi se za smanjivanje nivoa lošeg holesterola i triglicerida u krvi. Zbog sadržaja vlakana, korisna je osobama koje imaju problem sa zatvorom, ublažava tegobe kod hemoroida, a posredno utiče i na smanjenje rizika od raka debelog creva.
Keleraba pomaže kod anemije, raznih virusnih infekcija, a utiče i na zdravlje sistema za varenje, zuba i desni.
Cenjena je kod dijabetičara, jer reguliše nivo šećera u krvi, a kod osoba sa hipertenzijom, reguliše krvni pritisak. Keleraba ima ulogu i za zdravlje kostiju i limfnog sistema.
Poreklo kelerabe je u centralnoj i severnoj Evropi na obalama Severnog mora i u Nemačkoj, gde se i dalje najviše upotrebljava. U prodavnicama se čuva u frižideru mada može dugo da se drži i u prostorijama koje nisu rashlađene. Kao i kod kupusa, keleraba se u našim prodavnicama može naći kao plod bledozelene ili ljubičaste boje, a upotrebljiva je samo dok je mlada.