Indija ipak traži „kohinur"

Jelena Kavaja

22. 04. 2016. 13:30

Круна с „кохинур” дијамантом (Фото CC BY-SA)

Gradonačelnik Londona Boris Džonson otkrio je u utorak na Trafalgar skveru repliku trijumfalne kapije iz razrušene Palmire. Napravljena je od egipatskog mermera, a konstruisana pomoću 3D tehnologije prema fotografijama originala, koji su ekstremisti islamske države oštetili.

Bronzane glave vraćene Kini
„Eto šta je civilizacija uradila varvarstvu”, pisao je Viktor Igor o „dva bandita”, Francuskoj i Engleskoj, koji su sredinom 19. veka harali po Kini i pljačkali kulturno blago.U stranim muzejima se prema kineskim izvorima nalazi više od milion i po umetničkih predmeta, a u privatnim kolekcijama deset puta više.Neobična je sudbina dve bronzane glave pacova i zeca, koje su pre 150 godina Francuzi i Englezi odneli sa fontane – časovnika ispred letnje palate dinastije Ćing. Njih je 2009. na aukciji ponudio Pjer Berže, dugogodišnji partner Iva Sen Lorana, uprkos žestokom protivljenju Kine. Beržeova ucena da će ih besplatno dati Kinezima ako budu poštovali ljudska prava i oslobodili Tibet dočekana je sa prezrivim komentarima u kineskoj štampi i ocenom da je u pitanju krajnja ironija da se poteže pitanje ljudskih prava kada je način na koji su odnete iz Kine očiti dokaz njihovog najgrubljeg kršenja.Glave su dostigle 28 miliona evra, ali ispostavilo se da je to bio samo protestni čin kineskog nacionaliste koji nije imao nameru da ih plati. Posle ih je otkupio vlasnik „Kristija”, francuski milijarder Fransoa Arno Pino, i pre tri godine poklonio Kini kao gest dobre volje u cilju jačanja francusko-kineskih odnosa, a zapravo da otvori ovo važno tržište svom konglomeratu koji obuhvata luksuzne brendove poput „Gučija” i „Iv Sen Lorana”.

Džonson je, otkivajući građevinu, okupljenima rekao da se tu nalaze „iz prkosa varvarima” koji su prošle godine uništili dragocene spomenike kulture u ovom gradu severoistočno od Damaska. Veličinom kao dve trećine originala, kapija će biti izložena u još nekoliko gradova uključujući Njujork i Dubaji, da bi sledeće godine bila smeštena pored originalnog luka.

Dok Evropa i Amerika vode borbu protiv islamskih ekstremista i ovakvim simboličnim gestovima sreću pažnju na njihova zlodela, u Indiji se prstom upire na neke stare nepravde. Samo što su britanski princ Vilijam i njegova supruga Kejt završili posetu Indiji, na Potkontinentu se ponovo raspravlja o čuvenom dijamantu „kohinuru”, koji su Britanci davno odneli iz Indije i sada je deo krune iz kolekcije britanske kraljevske porodice, izložen u londonskom Taueru.

Vlada u Delhiju je u utorak poručila da će uložiti maksimalne napore da ga na prijateljski način vrati u zemlju. Samo dan ranije indijski ministar pravde je poručio da Britanija ne bi trebalo da vrati Indiji dijamant od 106 karata, budući da ga je Britancima sredinom 19. veka svojom voljom dala porodica maharadže Randžita Singa i da ga „britanski vladari nisu ni oteli ni silom uzeli”. Ova izjava je izazvala gnev na društvenim mrežama i negodovanje pojedinih sudija koji su izneli stav da „Indija nije nikoga kolonizovala i poharala mu umetničko blago”.

Krunu s „kohinurom” poslednja je nosila majka kraljice Elizabete Druge, koja je umrla 2002. u 101. godini

Retki dragulj, nekada najveći na svetu, često je bio predmet sporenja između dve zemlje. Za mnoge Indijce gubitak „kohinura” predstavlja simbol potčinjenosti Indije pod britanskom kolonijalnom vlašću.

Praunuk Mahatme Gandija Tušar odavno vodi kampanju za njegov povratak i tvrdi da Britanija time treba da pokaže „pokajanje za kolonijalnu prošlost”.

Dejvid Kameron je prilikom posete Indiji 2010. rekao da će dijamant ostati tamo gde jeste jer bi vraćanje predstavljalo „neizvodljiv presedan” i da bi britanski muzeji opusteli kada bi svi tražili da im se vrati ono što im pripada. Poznato je da Grčka, između ostalih, bezuspešno nastoji da povrati Elginov mermer, skulpture sa Partenona, koje je britanski diplomata 1803. godine odneo u Britaniju (za Grke „ukrao”).

Sudbina „kohinura” priča se u dve verzije. Po jednoj, to je poklon koji je pandžabski maharadža dao kraljici Viktoriji 1849, a po drugoj Britanci su ga oteli. Poklon ili ne, oni priznaju da je kod njih od poraza Pandžaba u ratu Engleza i Sika sredinom 19. veka i da je prenet u Britaniju 1850. godine.

Kritičari u Indiji kažu da su Britanci „prečistili” priču o dijamantu. Istoričari tvrde da dragulj potiče iz rudnika u današnjoj državi Andra Pradeš, ali da je prošao kroz ruke persijskih, avganskih i drugih vođa pre nego što je došao do maharadže Pandžaba Randžita Singa. Posle njegove smrti 1839. na vlast je došao njegov petogodišnji sin, a britanska „Istočnoindijska kompanija” brzo je proširila kontrolu nad nekada moćnom kraljevinom, pripojivši je 1849. posle pobede u ratu. Dijamant je tada predat kao deo sporazuma kojima je završen rat, a potpisao ga je kralj – dečak, što je za novinarku Anitu Anand, koja je napisala novu knjigu o „kohinuru”, „cinična eksploatacija”.

Da stvar bude gora, u spor bi mogao da se umeša i Pakistan. Tamo je jedan advokat u februaru predao zahtev sudu u Lahoru u kom tvrdi da dijamant pripada njima jer potiče sa teritorije koja je danas deo Pakistana.