Rogovima u meko nacionalno tkivo

23. 04. 2016. 18:05

Из филма Корида (Фото Фестивал Линц)

Specijalno za Politiku
Linc – Na ovogodišnjem trinaestom izdanju Crossing Europe filmskog festivala u Lincu u program „Lokalni autori” je uvršćen dokumentarni film „Korida” Siniše Vidovića koji se bavi fenomenom bosanske borbe bikova, ove godine u 246. godini svog postojanja.

Reditelj nas u film uvodi glasom i udaljenom prilikom komentatora koride koji sa bine u mikrofon izvikuje imena članova filmske ekipe, teatralno i etno-poetski, kako to verovatno rutinirano već godinama čini predstavljajući lokalne favorite, prema nekima „najhumanije” borbe bikova na svetu.

Istovremeno i simpatično i filmski malčice već poznato, ovim stilskim potezom gledalac je uvučen u paralelni univerzum jedne manifestacije koja godinu za godinom, u nekoliko bosanskih mesta, privlači na hiljade posetilaca svih nacionalnosti i veroispovesti.

Opsesija ovom kontroverznom disciplinom je opisana romantično i toplo, prateći priče dve familije – kraljice koride Renate Prnjaković i Stipa Biladžije, povratnika sa privremenog rada u Austriji.

Bosanska korida se može pročitati kao velika jugonostalgičarska fešta na kojoj se umesto domaćeg pop-roka 20. veka, u vanekranskoj realnosti, uz ćevape i pečenje vrti turbo folk.

Siniša Vidović (Rijeka, 1979) dete je, kako i sam kaže, „bosanskih gastarbajtera” koji su se pri izbijanju rata u Bosni i Hercegovini odselili u Austriju. Završio je filmsku i video režiju na univerzitetu u Lincu. „Korida” je na festivalu u Sarajevu osvojio Work in progress award i HBO Adria Award. Ovo je njegov prvi dugometražni dokumentarni film.

Film o bosanskoj koridi počeo je da snima inspirisan doživljajima iz sopstvenog detinjstva. Kao dečak leta je provodio u zavičaju svojih roditelja za koje se poseta najvažnijoj fešti regiona podrazumevala. Utisci koje je poneo sa svoje prve koride, mešavina straha i divljenja, čitaju se u filmu. O svojoj motivaciji za ovaj dokumentarni film, Vidović kaže:

– Prativši situaciju u Bosni gde mediji prenose sliku kao da će se sutra ponovo zaratiti, obradovala me je činjenica da postoje ljudi koje politika i sukobi ne interesuju. Lepo je da do sada nijedan političar nije pozvan da održi govor na nekoj od tih manifestacija i da tokom njih vlada potpuno harmonična atmosfera.

Idila se prekida nizom slučajnosti koje se dešavaju tokom snimanja filma.

Zabrana Grmečke koride zbog sumnje da se na areni na Međeđem brdu, najstarije u regionu, nalaze masovne grobnice Muslimana pogubljenih tokom Drugog svetskog rata i krvavih dešavanja 1990-ih, odnosno da se na njoj još uvek nalaze mine, izaziva niz protesta lokalnog stanovništva i prvi put se čuju oprečni glasovi po pitanju ove manifestacije. Istovremeno, kraljica koride postaje meta dva brutalna napada. Oba slučaja ostaju nerešena.

Vidović u koridi vidi metaforu za Bosnu i čitav region:

– Kao što se može videti u konfliktu oko Grmečke koride, borbe bikova funkcionišu i spajaju narode, ali čim se religija i političari umešaju, dolazi do tenzija. Pre neki dan je glumac Enis Beslagić na dodeli nagrade za ličnost godine održao odličan govor koji tematizuje sličnu ideju. Narodi kao narodi bi se i složili, pomirili i družili, ali čim efendije, sveštenici, popovi i političari dobiju mogućnost da održe kojekakve govore, nastaju konflikti. Korida je opstala tolike godine zato što je „oslobođena zona”, kaže Siniša Vidović.