Kada rak ne mora da se zove karcinom
(Фото Д. Јевремовић)
Iz dijagnoze jedne vrste raka štitaste žlezde ubuduće treba izbrisati termin karcinom – stav je sa nedavno održanog međunarodnog panela, okupljenog oko čuvenog patologa prof. dr Jurija Nikiforova, sa univerziteta u Pitsburgu. Reč je o neinvazivnom, kapsuliranom, papilarnom tumoru tiroidne žlezde.
Tako bi hiljade pacijenata bile pošteđene doživotnih kontrola, a neke i odstranjenja tiroidne žlezde i uzimanja doživotne hormonske terapije, kojom treba da se nadoknade hormoni koje žlezda više ne proizvodi. Ništa manje važno jeste i to da ove osobe više ne bi živele pod senkom karcinoma, da ih dijagnoza ne bi psihički opterećivala, ali i da ne bi bili izloženi nepotrebnim i prekobrojnim medicinskim pregledima i analizama. Svoje zaključke i zahtev da se uradi reklasifikacija pomenutog tumora objavili su u medicinskom časopisu „JAMA – Onkologija”, a delove je preneo „Njujork tajms”. Sugeriše da bi se možda i neki drugi oblici raka, uključujući i sitne promene u dojci i prostati, takođe mogli prekvalifikovati, kao što je pre više od dve decenije urađeno sa prvim promenama na jajniku i grliću materice, koje se ne proglašavaju odmah rakom.
Prof. dr Radan Džodić, jedan od naših najvećih eksperata za tumore štitaste žlezde i koordinator Ministarstva zdravlja za onkologiju, međutim, smatra da se u konkretnom slučaju radi samo o izmeni stručne nomenklature, odnosno dijagnoza, ali da se ono što je rak i potvrđeno je patohistološkim nalazom ne može nazivati nikakvim drugim imenom.
– Postoje niskorizični, zloćudni tumori štitaste žlezde – mikrokarcinomi, manji od pet ili 10 milimetara, koji imaju veoma spor tok. Samo kod sedam odsto tih karcinoma pojaviće se metastaze i ugroziće pacijenta. Taj tumor ima sve odlike karcinoma i, iako se sporo razvija, ne može se nazivati drugačije – odlučan je profesor Džodić, direktor Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije. Ovaj lekar kaže da u Americi zaista postoji trend prekomernog lečenja, ali da to nije slučaj u Srbiji.
– Naravno da svaki pacijent oseti veliko olakšanje kada mu saopštimo da nema rak. Međutim, lekari ne mogu da lažu: pacijentu koji ima karcinom tako će biti saopšteno, ali uz objašnjenje o boljoj ili lošijoj prognozi – kaže prof. dr Džodić.
Dr Džodić navodi iskustvo onkologa iz Japana: pacijenti sa mikrokarcinomima štitaste žlezde, koji imaju odličnu prognozu, posle šest meseci ili godinu dana od lekara tražili su da budu operisani, jer, kako su navodili, sa tim opterećenjem ne mogu normalno da žive.
– Ima i onih koji veruju da će ih lekar dobro pratiti i doneti rešenje o praćenju onda kada je zaista i potrebno, i to je ključna stvar – kaže dr Džodić.
Prof. dr Ivan Paunović, direktor Centra za endokrinu hirurgiju KCS, kaže da pacijenti zaista odreaguju različito kada saznaju da imaju rak i da to takvu istinu treba saopštiti na obziran način.
– Kako će lekar saopštiti dijagnozu prvo zavisi od nivoa obrazovanja pacijenta i mogućnosti da se razume bolest. Rak štitaste žlezde je hirurško oboljenje i najbolje rešenje je operacija – navodi dr Paunović.
Prof. dr Vladimir Kovčin, onkolog iz KBC „Bežanijska kosa”, smatra da je u ovom slučaju reč samo o terminološkoj dilemi, odnosno da li neinvazivne tumore treba zvati i dalje karcinom ili neoplazijom (na latinskom – novotvorevina).
– Možda pacijentu manje strašno zvuči da umesto reči karcinom lekari koriste izraz neoplazija, ali to ne menja način lečenja. Reč je o tumorima koji su se nalaze tek u početnoj fazi razvoja, kod kojih maligne ćelije nisu probile bazalnu membranu. Tumori dok ne probiju bazalnu membranu ne mogu dati metastaze i zato se zovu neinvazivni ili „in situ”. Kada tumor probije tu membranu, što se vidi pod mikroskopom, dobija naziv invazivnog karcinoma. To je u stvari pravi karcinom, koji razara okolna tkiva, ulazi u krvotok i limfne sudove i daje metastaze. Priča nije tako jednostavna, jer iako je tumor u početku na jednom mestu, postoji izvesna verovatnoća da tumora ima i na drugim mestima. Otuda se u pojedinim onkološkim centrima insistira na radikalnoj intervenciji ili zračenju ostatka operisanog organa – objašnjava dr Kovčin.