Dan posleizbornog ćutanja
Новица Коцић
Prvo, video sam da, bar u političkom prostoru, nije. Televizija je bolja, i to baš državna, a drugo, svačega sam se naslušao. Retko inače gledam televiziju i čitam novine, uglavnom „živim“ na pres-klipinzima, čini mi se da su oni najbolji mediji u Srbiji.
„Svačega sam se naslušao“ nije uobičajeni pežorativ, naprosto, ljudi koje su televizije zvale da pričaju izgovarali su tekstove sa kojima samo Tramp može da se takmiči.
Jedna, istina gubitnička, internet televizija, imala je sagovornika koji je rekao da mu je neki orakl, politički gigant ili kakva vračara, odavno rekla da je Vučić najtalentovaniji političar i da će biti premijer, ali da tada demokratije neće biti!
Zašto, jer dva puta dobija više od pola parlamenta? Pa to je ideal majke parlamentarizma Britanije. Ona je i smislila sistem da jedna stranka čak i da nema preko 50 odsto glasova mora da nekako sklepa preko pola parlamenta, da država bude stabilna.
Na državnoj televiziji je inače ugledni spoljnopolitički komentator – kakve veze ima spoljna politika sa srpskim izborima nije nam objašnjeno – rekao: Šta će ta imena na listama, zar iza stranaka ne stoji politika?
Pa, ima li zemlje u svetu gde izbore ne vode ličnosti, lideri, Obama, Klinton, Tramp čak, Merkel, Putin, Berluskoni, Kameron... Ko uopšte zna kako se zovu njihove stranke?
Drugi komentator je, pak, govorio kako je Radulović u našoj modernoj dijaspori pobedio sa 30 odsto glasova, zaboravivši da kaže da je Sanders rasturio sekretarku Klinton sa još gorim rezultatom na preliminarnim glasanjima demokrata u Evropi. Ne zato što oni stvarno misle da bi Sanders bolje vodio Ameriku, nego što su besni, a i ne vole da rade u inostranstvu. Uzgred, ta naša „moderna dijaspora“ bi, sem prodaje nekretnina kada pomru roditelji, i popravljanja zuba, jer je ovde višestruko jeftinije, mogla štogod da doprinese i Srbiji. Ponekad, kad sretnem nekoga iz „moderne dijaspore“, što znači preko bare, i ko retko dolazi, idem na blef. Pitam: šta, neko ti umro? Na, inače najčešći, odgovor: otkud znaš? „protivodgovaram“: vidim, zubi su ti u redu!
Pa to je ideal majke parlamentarizma Britanije. Ona je i smislila sistem da jedna stranka čak i da nema preko 50 odsto glasova mora da nekako sklepa preko pola parlamenta, da država bude stabilna
Na „nemodernu dijasporu“ zvanu gastarbajteri, koji osrednje obrazovani rmbače po Evropi i maštaju da s malo većom penzijom dođu ovde, pa pokrenu i neki posao, nemam prigovora. To jesu patrioti. Onima, retkima, „preko bare“, a koji češće dolaze i ostavljaju novac ovde, neretko „dodeljujem“ titulu „počasnog gastarbajtera“.
Bilo je te izborne večeri i drugih zabavnih ispada. Lideri stranaka koje su „visile o cenzusu“ su „bez guranja prstiju u usta“ povraćali po RIK-u kao da je on kriv što imaju malo glasova, a većina se ponašala kao da su „prognozerske“ agencije poput Cesida i Ipsosa jednako valjane kao RIK. Pa RIK mora da unese sve rezultate i objavi ih, a agencije procenjuju, pa kako procene. Uzgred, uglavnom su dobro procenjivale, a pokoji procenat greške, statistički nužan, a nebitan za velike poput SNS, gubitnicima život znači. Ali, ne mogu agencije da im donesu taj toliko željeni procenat. Ne može ni „sam RIK“, osim ako na kraju brojanja ne ispadne da ga ipak imaju.
Za mnoge od njih mi je baš žao što su imale.
Dodatna lupetanja o „smrti demokratije“ jer je Vučić dobio toliko glasova nisu bila čak ni maštovita. Uglavnom su se svodila na to: otkud mi znamo šta će on da radi sa tolikom podrškom? Pa, ne znate! Znate samo da vi nećete raditi ništa, jer podršku nemate.
Nepravilnosti i prekršaji izbornog postupka su se graničili sa fantastikom. I sam sam učestvovao u jednom takvom. Naime, prijatelj me je, da bolestan po kiši ne idem do biračkog mesta, odvezao kolima. Za svaki slučaj, hteo sam da Vučiću ne zafali moj glas. Kada, o gle čuda, i takve ponude, da nekoga prevezete do biračkog mesta, spadaju po liderima „o cenzusu visećih“ stranaka u prekršaje! Da li je i povratak sa izbornog mesta, tim istim kolima, dvostruki prekršaj? I njega sam počinio.
Čak iako se ova salata od reči pripiše stresu posle poraza i strahu od velikog pobednika, ostaje još jedna, tek iz drugog čitanja vidljiva poruka.
Poruka se najbolje čita ako se posebno osmotre nacionalistička desnica i drugosrbijanci ili kako se „moderni“ već zovu. Nacionalisti su uglavnom kukali na RIK tvrdeći da imaju više glasova, pre nego što je RIK i objavio finalne rezultate. U tom smislu RIK-u treba da se dodeli dvostruka plata i beneficirani radni staž, samo zato što je sve to izdržao. Drugosrbijanci su, pak, patili nad odsustvom ljubavi, merene u donacijama naravno, sa Zapada. O kako je lepo bilo rušiti Slobu o trošku američkih i evropskih poreskih obveznika. Kako je lepo bilo biti unutrašnji emigrant. Kad ono, nema više Slobe, Srbija se ne svađa sa Zapadom, oni više nisu potrebni. Više nisu emigranti, samo su, pa i to da li, unutrašnji. E, ta patnja je bila najvidljivija, samo što nije razbila ekran.
No, žalim slučaj, prvi put u seriji od troje izbora građani Srbije biraju put koji je i većini dopadljiv, a i u skladu sa svetom.
E, pa „moderni“ moraju da pate zbog toga.
No, da se ne bismo sekirali nad ovakvim ispadima, a verujem da nisam retka zverka, predlažem da se, umesto, recimo, petka kao dana za izborno ćutanje – u nekim zemljama, majci parlamentarizma pogotovu, to ćutanje uopšte ne postoji – uvede dan posleizbornog ćutanja. U ponedeljak, posle izbora, mora da se ćuti, kao i u prethodnu subotu.
Hm, možda treba uvesti i dva dana posleizbornog ćutanja?
Profesor univerziteta