Plazinić po drugi put u Sofiji

Gvozden Otašević

28. 04. 2016. 21:00

Божидар Плазинић, „Унеско” (Фото М. Тутуновић)

Čačak – U Galeriji „Arosita”, stotinak koraka od centralne sofijske crkve podignute u slavu Aleksandra Nevskog, otvorena je izložba radova Božidara Plazinića (61), sa deset objekata i 127 crteža nastalih u dve minule decenije, kojima umetnik beleži i komentariše događaje s ličnog i opšteg plana.

Prostor je reprezentativni za bugarske prilike, drži se programa međunarodne naravi pa je do sada tu predstavljeno 220 stranih umetnika.

 

– Prošlog jula u Paviljonu Saveza bugarskih umetnika, takođe u centru Sofije, priređena je samostalna izložba mojih radova iz ciklusa „Hram” i te slike, rađene na klasičan način, bojama na platnu, bile su ulaznica za još jedan poziv i novu postavku u prestonici naših suseda – objašnjava Plazinić za „Politiku”.

Novu Plazinićevu izložbu u „Agrositi”, 18. aprila, otvorio je Svilen Stefanov, profesor Akademije umetnosti i uvaženi bugarski kritičar, pri čemu je goste i posetioce pozdravio Aleksandar Stamatović, srpski konzul u Sofiji.

Plazinićeva dela biće izložena do 5. maja, a u nizu od deset prikazanih objekata najnoviji nosi naziv „Unesko”. Srž tog rada čini knjižica s kojom su se naši stari sretali češće nego nova pokolenja – „Poezija Kosovskog ciklusa”. Taj slovar, sa drevnim istorijskim strofama opasan je, u Plazinićevom radu, bodljikavom žicom što, umetnički, svedoči o trenutnoj zbilji južne srpske pokrajine.

– Reč je o ličnom komentaru na predlog, koji je srećom propao, da Kosovo i Metohija bude primljeno u Unesko – veli Plazinić.

Među objektima je i naslovna strana „Politike” iz novijeg doba, što se zaključuje po naslovu „Sve toplije između Putina i Obame”. Ispod naslova širi se prazan crni kvadrat.

– To je moja fikcija. Kao da je naš najstariji list na tom mestu doneo jednu važnu umetničku vest, recimo da se navršilo stotinu godina od prvog pojavljivanja slike Kazimira Maljeviča „Crni kvadrat na beloj podlozi”, kako se zove i ovaj moj rad. Voleo bih da je ona stogodišnjica bila udarna vest u „Politici”, umesto Putina i Obame, ali istoriju, naravno, ne pišu urednici.

Plazinićeva „Hirošima”, koju je takođe odneo u Sofiju, jeste niz od pet frotaža i jedan od nosećih objekata izložbe.

– Crteže kojih, inače, ima ukupno 20, načinio sam na jednom venecijanskom bijenalu, uzimajući otiske sa autentičnih kamenih blokova iz luke Uine u Hirošimi, gde je 1945. godine bačena atomska bomba. Blokove je tada na bijenalu izložio japanski slikar Masao Okabe. To je, naime, jedan od radova iz mog, dugo godina razvijanog ciklusa pod nazivom „Putopisi”. Nastajao je tako što sam umesto tekstualnog, slovnog zapisa, na mestima gde sam boravio skidao otiske s nekog lokalnog kamena ili pločnika, i tako preuzimao sve što je taj beleg stolećima memorisao boraveći na tom mestu.

A „Jugoslavija danas” je simbol, veli Plazinić, „ideologije koja je pojela samu sebe”.

– Godine 1993. godine, dakle u vreme kad je još plamsao rat na prostoru biše naše zajednice, knjigu o Jugoslaviji našao sam u čačanskoj Fabrici hartije, na gomili pripremljenoj za mlevenje u stari papir. Prazna petokraka na sredini nastala je kao moj prorez, kao uništena duša države koju knjiga u svom sadržaju slavi. Svako ima nekog koga nema – ističe Plazinić.

Ovo je 57. Plazinićeva samostalna izložba, a počeo je da izlaže 1977. u Kaknju (BiH). Tada, za prvinu, prikazao je ulja na platnu s motivima tragedije kakanjskih rudara, i sve slike poklonio ovom mestu gde je tada živeo.