Slušanjem talasa prate otapanje leda

13. 05. 2016. 13:15

Гренланд (Фото Ројтерс/М. Стадингер)

Kembridž – Naučnici američkog Instituta za tehnologiju Masačusets (MIT), Univerziteta Prinston i njihovi saradnici razvili su novu tehniku praćenja sezonskih promena ledenog pokrivača na Grenlandu. Reč je o tehnici kojom se, zahvaljujući merenju seizmičkih vibracija koje stvaraju talasi udarajući u stene, prati otapanje leda, izvestile su svetske agencije.

Najzagađeniji gradovi na svetu u Iranu i Indiji
Ženeva – U gradu Zabol u Iranu, gde su tokom leta česte peščane oluje, zabeležen je najzagađeniji vazduh na planeti, a za njim slede indijski gradovi Gvalior, Alahabad, Patna i Rajpur, saopštila je Svetska zdravstvena organizacija (SZO). Stručnjaci SZO istakli su da iako se Indija suočava sa „ogromnim izazovom”, mnoge zemlje su u toliko lošem ekološkom stanju da čak ni nemaju sistem za kontrolu vazduha zbog čega nisu ni mogle da budu rangirane, preneo je Rojters.
Indijska prestonica Nju Delhi zauzela je deveto mesto na listi što je napredak u odnosu na 2014. godinu, kada je proglašena za najzagađeniji grad na svetu, preneo je Tanjug. Istraživanje SZO, koje je sprovedeno u 3.000 urbanih područja, pokazuje da samo dva odsto gradova siromašnijih zemalja ispunjava standarde SZO u pogledu kvaliteta vazduha u odnosu na 44 odsto bogatijih gradova, koji ispunjavaju te kriterijume.

Rezultati dobijeni na taj način, kako se navodi na sajtu tog američkog instituta, mogli bi da pomognu naučnicima da otkriju oblast ledenog pokrivača koji je najviše sklon otapanju, kao i da se postavi bolja polazna osnova za teoriju kako to može da utiče na promene nivoa mora i okeana na Zemlji, preneo je Tanjug.

Kako je objasnio Herman Prieto, profesor sa Odeljenja za zemaljske, atmosferske i planetarne nauke Instituta za tehnologiju Masačusets, novom tehnikom moguće je meriti promene ledenih pokrivača koje nastaju smenom godišnjih doba.

Prieto s kolegama izučava efekte „seizmičke buke”, poput okeanskih talasa, na Zemljinu koru, s obzirom na to da oni kontinuirano, udarajući u obale, stvaraju male vibracije, odnosno seizmičke talase.

„To se dešava stalno, 24 sata dnevno, sedam dana nedeljno, i stvaraju veoma slab signal, koji mi generalno ne osećamo. Ali veoma precizni seizmički senzori mogu da osete te talase bilo gde u svetu, pa čak i duboko unutar kontinenata”, istakao je Prieto.

Seizmički talasi koje stvaraju okeanski talasi putuju kroz Zemljinu koru brzinom koja varira u zavisnosti od poroznosti tla, odnosno što je tlo propustljivije, to se talasi sporije kreću.

Naučnici su došli do zaključka da se svaka značajno velika masa, poput ledenog pokrivača, ponaša poput „tega na sunđeru”, zatvarajući i otvarajući pore unutar Zemljine kore, u zavisnosti od toga da li se ledeni pokrivač smanjuje ili raste.