Orban: Iz Klintona progovara Soros
Бил Клинтон и Џон Сорос (Скриншот Јутјуб)
Primedba bivšeg američkog predsednika Bila Klintona, koju je prošle nedelje izneo u predsedničkoj kampanji svoje supruge Hilari, da je u Poljskoj i Mađarskoj demokratija postala „previše problematična”, izaziva sve žešće odgovore i bunt lidera ovih dveju država. Tako je sukob koji Budimpešta i Varšava već duže vreme imaju sa Briselom dobio novi podsticaj neprimerenim komentarima s druge strane Atlantika. Premijer Viktor Orban juče je rekao da i Mađari i Poljaci zaslužuju više poštovanja od bivših i sadašnjih čelnika SAD. U Klintonovom govoru u Nju Džersiju, kojim je podržao predsedničku kampanju supruge Hilari, bilo je zaista svega: od toga da u te dve istočnoevropske zemlje ne bi bilo slobode i demokratije da SAD nisu pobedile u hladnom ratu, da su Poljska i Mađarska sada shvatile da je ta demokratija „previše problematična” i razvile sklonost ka autoritarizmu samo zato što je američki uticaj na unutrašnju politiku tih zemalja nestao. Bivši američki predsednik je takođe rekao da Budimpešta i Varšava žele „diktaturu poput Putinove”.
U odgovoru na ove Klintonove stavove mađarski premijer je insistirao da negativni komentari koje o Mađarskoj, Poljskoj i centralnoj Evropi uopšte, koji se samo množe od početka migrantske krize, nisu samo jezičke omaške. Orban je rekao da „iza lidera Demokratske stranke moramo prepoznati lik Džordža Sorosa: usta su Klintonova, glas je Sorosov”. Na zvaničnom sajtu premijera, u tekstu koji prenosi akcente iz njegovog intervjua mađarskom radiju, navedeno je da je Soros „investitor, aktivista i politički donator koji je proglasio da najmanje jedan milion muslimana treba godišnje da se pusti u Evropu”. Orban je istakao da je Mađarska prepreka tom američkom planu čiji je inspirator Soros, i da on „neće biti primenjen sve dok Mađarska ima vladu koja brine o nacionalnim interesima”. Pri tome je dodao da je snaga mađarske opozicije neznatna i daleko slabija od političkog uticaja organizacija koje finansira Soros i koje čine „moćnu zaleđinu”.
Mađarski premijer, koga je predsednik Evropske komisije Žan-Klod Junker, pomalo u šali, prošlog leta na jednom skupu nazvao diktatorom, podržao je odgovor Jaroslava Kačinjskog, predsednika poljske vladajuće Stranke prava i pravde, koji je pre tri dana odgovorio Bilu Klintonu da bi povodom stava o Poljskoj i Mađarskoj trebalo da potraži medicinsku pomoć. „Ako neko kaže da u Poljskoj nema demokratije, to znači da njegovo stanje zahteva medicinsko ispitivanje”, rekao je Kačinjski, a preneo Tas. On je dodao da su mediji i različiti faktori u svetu izazvali situaciju ogromnog nerazumevanja. „Možda to utiče na svest bivšeg predsednika SAD. U suprotnom, to ne mogu da objasnim”, zaključio je Kačinjski.
Sukobi Poljske sa Evropskom komisijom ponovo su eskalirali, a juče je poljska premijerka Beata Šildo rekla u poljskom parlamentu da je Poljska suverena država i da „nikada neće popustiti pred bilo kakvim ultimatumima”. Komentar se odnosio na istragu izvršnog tela EU koje bi trebalo da ustanovi da li je zvanična Varšava kršila zakone. Kritički izveštaj bi trebalo da bude poslat u ponedeljak, izuzev ako se situacija ne popravi i Poljska ne učini vidljiv napredak, naveo je juče Rojters.
„Ja sam premijer poljske vlade i mišljenje mojih sunarodnika jeste i uvek će biti najvažnije. Ja sam Evropljanin, ali pre svega sam Poljak”, rekla je Šildo juče u parlamentu. Stranka kojoj pripada je evroskeptična i odmah po izboru nove vlade (oktobar prošle godine), ali i nešto ranije kada je izabran poljski predsednik Andžej Duda, počeli su politički sukobi na liniji Varšava–Brisel zbog odnosa poljske vlasti prema medijima, promenama u zakonodavstvu i javnoj upravi.
Istorija sukoba Orbanove vlade sa Briselom je nešto duža, a njegova neposlušnost datira još mnogo pre migrantske krize i nepristajanja država Višegradske četvorke, Mađarske, Poljske, Slovačke i Češke, da im briselska administracija nameće kvote koliko su migranata obavezne da prime. Orban je imao velike probleme sa Briselom zbog sporazuma sa Rusijom o održavanju nuklearnih reaktora i proširenja elektrane, ali je jasno rekao da neće dozvoliti da budući Transatlantski sporazum o slobodnoj trgovini dobije supremaciju nad domaćim zakonodavstvom, uveo je visoke poreze inostranim bankama i učinio mnogo više poteza da zaštiti nacionalne interese nego što je prihvatljivo Briselu.