Sašo Bogeski u utorak pred sudom zbog ubistva provalnika
Сашо Богески (Фото Линкдин)
Kada je pre tačno tri godine, u večernjim časovima 21. maja 2013. godine, Sašo Bogeski (42) seo za računar u svom domu u beogradskom naselju Žarkovo, nije ni slutio da će mu se život svega nekoliko minuta kasnije promeniti iz korena. Braneći sebe suprugu Iru i tada osmogodišnju ćerku od razbojnika koji im je u porodični stan ušao kroz kuhinjski prozor i koji je u rukama imao šrafciger i nož, Sašo se latio kuhinjskog noža koji se nalazio u blizini. Tokom rvanja s, kasnije će se ispostaviti, Vladimirom Manićem (36), više puta osuđivanim za razbojništva i teške krađe, Sašo ga je nekoliko puta ubo kuhinjskim nožem. Iako ranjen, Manić je uspeo da pobegne do obližnje trafostanice i odatle pozove prijatelja da mu pomogne. Pomoć nije dočekao. Umro je od unutrašnjeg krvarenja koje je usledilo kao posledica nanetih uboda.
Sašo je uhapšen i određen mu je pritvor, a posle sprovedene istrage, protiv njega je podignuta optužnica kojom se tereti za krivično delo ubistva, za koje je zaprećena kazna od pet do 15 godina.
Drama koja se odigrala u stanu Bogeskog digla je Srbiju na noge. Za svega nekoliko dana sakupljeno je na desetine hiljada potpisa građana u znak podrške čoveku koji je branio svoju porodicu, a javnosti je nametnuto pitanje gde je granica do koje svaki građanin sme da ide u odbrani lične imovine, porodice i sopstvenog života.
Postupak protiv Bogeskog vodi Sudsko veće Višeg suda u Beogradu, kojim predsedava sudija Nataša Albijanić. Do sada su održana tri glavna pretresa, a naredni je zakazan za utorak. Od početka postupka Bogeski i njegov advokat Zoran Agatonović pokušavaju da dokažu da Bogeski nije izvršio krivično delo jer je postupao u nužnoj odbrani.
– Odbrana je ogorčena na Više tužilaštvo u Beogradu koje u protekle tri godine nije preduzelo ništa kako bi utvrdio s kim je Manić „utrčavao” u stanove, kome je prodavao otete stvari i od koga je nabavljao heroin. Naime, tokom istrage, veštačenjem dva mobilna telefona došlo se do brojnih SMS poruka koje je pokojni Manić razmenjivao sa članovima bande koja je godinama „radila” na teritoriji Čukarice. Svi ti ljudi bili su u imenicima njegovih mobilnih telefona označeni punim imenima ili nadimcima, tako da bi se vrlo lako mogao utvrditi njihov identitet. Da tragedija ovog procesa bude veća, umesto krivičnog progona tih lica, javni tužilac, na predlog Manićeve porodice, jednog od njih, koji je u policijskom izveštaju označen kao diler i koji nije smeo ni da sačeka dolazak policije na uviđaj, pošto-poto želi da dovede na sud kao svedoka optužbe – kaže advokat Agatonović.
Po njegovim rečima, banda je na slobodi nastavila da maltretira Bogeskog i njegovu porodicu tako što su mu bušili gume na automobilu, vršili nuždu ispred ulaznih vrata stana i ostavljali uvele ruže sa zemljom u poštanskom sandučetu. Zbog toga se preselio u drugi deo Beograda.
Profesor Pravnog fakulteta Milan Škulić objašnjava da ubistvo u nužnoj odbrani, što odbrana želi da dokaže, nije krivično delo.
– Nužna odbrana predstavlja krivičnopravni institut koji isključuje protivpravnost, pa samim tim isključuje i postojanje krivičnog dela. To je ona odbrana koja je neophodna kad učinilac od svog dobra ili dobra osobe odbije istovremeni i protivpravni napad. Pod dobrom se podrazumeva život i telo, ali i imovina.
U nužnoj odbrani, u pravnom smislu, postoje određeni uslovi napada i odbrane.
– Napad mora da bude protivpravan, istovremen i stvaran. Odbrana mora da bude adekvatna, srazmerna i istovremena napadu. Ako je odbrana vršena nakon što je napad prestao, tu se može govoriti o prekoračenju granica i tada postoji krivično delo. Ako je odbrana bila nesrazmerna napadu, takođe je reč o prekoračenju i tada postoji krivično delo i kazna može da se ublaži – kaže naš sagovornik.
Škulić objašnjava da osoba može da bude potpuno oslobođena kazne ako je do prekoračenja granice nužne odbrane došlo usled jake razdražljivosti ili preplašenosti izazvane napadom.
Sindikalci traže usvajanje Zakona o zaštiti privatne svojine
Sindikat zaposlenih policije uputio je dopis Vladi Srbije da se usvoji Zakon o zaštiti privatne svojine.
– Svedoci smo mnogobrojnih događaja u kojima se prilikom provalnih krađa dešava da provalnik povredi ili usmrti vlasnika kuće. Dešava se i da vlasnici stana savladaju provalnika i da mu u samoodbrani nanesu povrede, pa čak i usmrte provalnika štiteći sebe i svoju porodicu. Trenutno važeći zakonski propisi u ovakvim situacijama nedovoljno štite život građana, njihovih porodica i njihove imovine. Sigurni smo da će se usvajanjem ovakvog zakona broj provalnih krađa u Srbiji i tragične posledice po građane i njihove porodice smanjiti. Navodimo i da će se procenat provalnih krađa svesti na minimum jer će provalnici dobro razmisliti da li će izvršiti provalnu krađu, a da znaju da pri tome mogu biti ubijeni – navodi se u saopštenju.