Zlatko Hasanbegović poručio kritičarima: Čitajte moje knjige
Златко Хасанбеговић (Драган Стојановић)
Sve uvide koje sam iznosio o komunističkim manipulacijama pojmom antifašizma sticao sam iz eseja i intervjua Alena Finkilkroa, koji je snažno uticao na moje intelektualno oblikovanje i hvala mu na tome.
Ovim rečima, Zlatko Hasanbegović, čija je fotografija sa ustaškom kapom obišla ne samo region, ironično je juče odgovorio francuskom filozofu Alenu Filkinkrou koji je, zajedno sa intelektualcima iz nekoliko zemalja, zatražio njegovu smenu s mesta ministra kulture Hrvatske.
Ostalim potpisnicima međunarodne peticije objavljene pre dva dana u „Liberasionu” – među kojima su filozofi, pisci, političari, aktivisti iz Kanade, Italije, SAD i drugih zemalja – Hasanbegović je preko „Jutarnjeg lista” poručio da su uvučeni u besmislenu i denuncijantsku kampanju „dokoličara za zagrebačke špice”, a pri tom nisu pročitali nijednu njegovu „knjigu, izjavu ili članak”.
Hasanbegovića, čija je fotografija s ustaškom kapom obišla region i šire i koji je svojevremeno tvrdio da je antifašizam floskula a ne temelj hrvatskog ustava, potpisnici su označili kao revizionistu i simpatizera ustaštva. Iako su potpisnici mahom levičari, juče im je iz Srbije stigla podrška „zdesna”. Ocenjujući njihov zahtev kao čin „probuđene humanističke savesti”, Srpski pokret „Dveri” je iskazao protivljenje „povampirenju ustaštva i bilo kojeg naci-fašističkog ustrojstva vlasti, makar oni bili protivnici EU”. Ta stranka ujedno je pozvala „vodeće srpske intelektualce” da podrže peticiju.
ANKETA: PODRŽAVATE LI PETICIJU ZA SMENU HRVATSKOG MINISTRA KULTURE OBJAVLjENU U „LIBERASIONU”
Potpisao bih, ali sam svestan da se moje mišljenje može zloupotrebiti da se pokaže kako je situacija u Hrvatskoj loša u trenutno napetim odnosima između naše dve države. Pitam se samo kakve bi reakcije ovde kod nas bile ako bi ugledni evropski i hrvatski intelektualci potpisali protest protiv nekog našeg ministra, za šta ima povoda. Odmah bi se to proglasilo svetskom zaverom protiv Srbije. Stoga, zahtev iznet u „Liberasionu” je opravdan, ali se u našim okolnostima zloupotrebljava da pokaže kako je situacija u Hrvatskoj loša, što je tačno, ali je loša i kod nas.
Takva inicijativa, izneta iz inostranstva, razumljiva je u kontekstu toga da pojam državnog suvereniteta ne postoji i sve se više kruni. Jedno je da iznosite mišljenje i kritikujete, a drugo je da zahtevate smenu nekog ko je u drugoj državi. Stoga, iako znam da Hasanbegović koketira s ustaštvom i ima lošu političku biografiju, i mislim da je on pogrešan izbor, to je unutrašnja stvar Hrvatske, čiji građani treba to da reše. Kad govorim o tome, imam u vidu naša iskustva s pritiscima iz inostranstva i krunjenjem suvereniteta.
Ova peticija je nečuvena i nikad nisam video ovakav nivo pritiska na jednog naučnika i ministra u bilo kojoj državi regiona. Hasanbegović je moj prijatelj, čije sam postavljenje na mesto ministra kulture od početka podržavao. Skandalozno je nazivati ga revizionistom i simpatizerom ustaštva jer je on pre svega naučnik i jedna od tema njegovog naučnog rada jesu političke ideologije u 20. veku. Mislim da je moj kolega Hasanbegović izložen dramatičnoj hajci u Zagrebu kao i da Srbija treba da se kloni mešanja u politička i kadrovska pitanja susednih država kao što nije uputno da to druge države rade prema nama.
To je unutrašnja stvar Vlade Hrvatske. Oni su demokratsko i parlamentarno društvo i donose odluke kakve smatraju da treba i šire o sebi sliku kakvu žele. Ne vidim da tu mi nešto treba da budemo pametni i dajemo savete kao što hrvatske vlasti veoma često daju savete našoj strani. Takođe, lako se možemo podsetiti kako je „Liberasion” pisao o Srbiji tokom ratova devedesetih. Tada su intelektualci vrlo slični ovima koji su potpisali peticiju pisali da su Srbi životinje, da ih treba pobiti. Stoga sam skeptičan prema svakoj inicijativi tih novina.
Potpisao bih to, iako je nezahvalna stvar i predstavlja interes za unutrašnju politiku susedne države. Kao što ne volim da se drugi mešaju u naše prilike, tako nije u redu ni da mi to činimo.
Stoga je dobro što je „Liberasion” to pokrenuo. Bilo bi nezgodno kada bi to radio neko iz Srbije, a da zadire u ono što je u Hrvatskoj, i obrnuto. Međutim, ovaj slučaj je iznad toga, i predstavlja na neki način stvar čitave Evrope i njenih vrednosti.
Čak se čudim što je Hrvatskoj bilo dozvoljeno puno toga i pre peticije, a nije bilo reakcija. Intelektualci u ovom slučaju imaju pravo na svoje mišljenje i dobro je da bude tako.
Peticiju bih potpisao nezavisno od poziva „Dveri”, jer ta stranka ne reaguje na takve stvari u Srbiji. Ne bih mogao da kažem da su oni isto što i HDZ, ali nisu daleko od toga i pojedinci iz „Dveri” brane Milana Nedića.
Na osnovu onoga što se moglo videti i čuti o Hasanbegoviću, mislim da je ta vrsta peticije osnovana. Nesumnjivo je da se tu radi o vrednostima, a ne o običnoj smeni jednog ministra. Ali moram da priznam da u Srbiji kada bi neko hteo da pokrene tu vrstu peticije protiv jednog ministra koji se zaista ne razlikuje od Hasanbegovića, da bi onda to možda nama dalo pravo da pokrećemo peticije protiv nekih drugih. Zato ja ne bih potpisala neku takvu inicijativu, kakva se pojavila u „Liberasionu”, dok god ja ili još neko ne bi sastavio dovoljan broj peticija u ovoj zemlji protiv onih ljudi koji na isti način kao Hasanbegović ne poštuju ljudska prava.