Može li Kostić da kupi šećeranu u Senti
(Фото Пиксабеј)
Ako Komisija za zaštitu konkurencije dozvoli Miodragu Kostiću da kupi šećeranu „Star šećer” iz Sente, kompanija „Sunoko”, koja posluje u sastavu MK grupe, preuzela bi tri četvrtine tržišta šećera u Srbiji.
Ovom transakcijom „Sunoko”, koji je i do sada, sa svoje tri fabrike u Pećincima, Vrbasu i Kovačici, bio najjači igrač, eliminisao bi jednog od dva postojeća konkurenta, pa bi mu u poslu parirao samo grčki „Helenik šugar”, u čijim rukama je oko 30 odsto tržišta.
Prema podacima koje trenutno poseduje Komisija za zaštitu konkurencije, očigledno je da se sumnja da bi ova transakcija mogla da izazove poremećaje na tržištu proizvodnje šećera koje je i tako bilo visoko koncentrisano. Juče je objavljeno da će iz tog razloga Komisija nastaviti postupak ispitivanja koncentracije koji je pokrenut na osnovu prijave koju je podneo „Sunoko”.
„Sunoko” je, podsetimo, u martu kupio šećeranu u Senti koja je bila u vlasništvu italijanske firme „Star”. Otkupom 15 odsto akcija „Stara” (u vlasništvu malih akcionara) preuzeo je šećeranu u celini. Ipak, za ozakonjenje ovog ugovora potrebno je odobrenje Komisije za zaštitu konkurencije, koja ima četiri meseca da odobri ili odbaci prijavljenu koncentraciju. Iz dosadašnjeg rada na slučaju Komisija je utvrdila da koncentracija nastaje sticanjem 100 odsto udela „Sunoka” nad kompanijom „Star šećer” (koja je imala udeo od 78 odsto u a. d. „Te-to” iz Sente) i da bi Kostićeva kompanija na taj način stekla kontrolu nad šećeranom „Te-To”.
– „Sunoko” bi tako dodatno učvrstio svoj položaj na tržištima otkupa šećerne repe, proizvodnje i prodaje šećera. Budući da su „Sunoko” i šećerana „Te-to” bili direktni konkurenti na ovim definisanim relevantnim tržištima i da je „Sunoko” i do sad bio najjači učesnik, Komisija će dodatno ispitati i oceniti sve zakonom propisane kriterijume na osnovu kojih se utvrđuje dozvoljenost koncentracije – navedeno je u obrazloženju Komisije.
Sve do ove transakcije, tržište šećera bilo je podeljeno između tri proizvođača – oko 50 odsto je bio udeo „Sunoka”, 30 odsto je bilo u rukama „Helenik šugar” (sa dve šećerane u Crvenki i Žablju), a 20 odsto je držao „Star” sa šećeranom u Senti, koja je inače i najveća u Srbiji.
Komisija navodi da u nedostatku potpunih informacija ne može da donese odluku po kratkom postupku. Raspolaže samo podacima koje je dostavio „Sunoko”, što nije dovoljno za utvrđivanje pravog stanja na tržištu i za donošenje ispravne odluke. Da bi dobila sve potrebne informacije, tražiće i podatke od ministarstava i relevantnih institucija.
Zatražiće kako ističu i pojedinačne podatke od ostalih učesnika na tržištu o ukupnim i pojedinačnim kapacitetima prerade šećerne repe, količini šećerne repe i cenama u protekle tri godine. Komisija će, kako je najavljeno, odvojeno posmatrati podatke o veleprodaji šećera i proizvodnji, kao i sve druge segmente ovog tržišta. Nadležni smatraju da tržišno učešće učesnika u proizvodnji šećera u Srbiji ne mora da bude u skladu sa tržišnim učešćem proizvođača u veleprodaji šećera jer svaki proizvođač može da ga prodaje i van domaćeg tržišta. Komisija će, takođe, proceniti u kojoj meri najavljeno ukidanje proizvodnih kvota za šećer u EU (od septembra 2017. ) može uticati na domaće proizvođače šećera i njihov izvoz. Postoji bojazan da će izvoz biti ugrožen i da bi to moglo da izazove viškove na domaćem tržištu.
Nezvanično, olakšavajuća okolnost po Kostića je to što je „Sunoko” bio jedini zainteresovan za kupovinu šećerane u „Senti”, koja poslednje dve godine posluje sa gubicima, pa je pitanje kakva bi bila dalja sudbina te fabrike ako ova kupoprodaja ne bi bila odobrena.
Kostić se sprema za tržište EU
(Foto Tanjug)
Miodrag Kostić, predsednik MK grupe juče je za „Politiku” rekao da će u slučaju da ova grupacija postane vlasnik i četvrte šećerane u Srbiji, ona biti konkurentnija na evropskom tržištu, odgovarajući na pitanje kako komentariše navode iz Komisije za zaštitu konkurencije.
– Trenutno proizvodimo 350.000 tona šećera godišnje, što je 150.000 tona više nego što bi trebalo Srbiji. Kupovinom šećerane u Senti proizvodićemo još više, ali ćemo biti i spremniji za ulazak u EU – rekao je Kostić i dodao da „povećanjem proizvodnje u Srbiji treba da podižete nacionalne firme da bi sutra u EU imali bar nekoliko firmi koje mogu da budu konkurentne velikim evropskim igračima”. „Rumunija i Bugarska to nisu uradile i danas nemaju svoje šećerane. Ulaskom Srbije u EU naše referentno tržište biće 500 miliona ljudi, a ne sedam miliona. To znači da morate praviti firme koje mogu da odgovore tolikim zahtevima. U suprotnom, ako antimonopolska komisija za mleko, ulje, šećer, brašno i meso to ne bude videla, naših firmi neće ni biti”, zaključuje Kostić. On nije odgovorio na naše pitanje o tome kako bi se ta transakcija odrazila na cene šećera na domaćem tržištu.