„Šećerni rat" Matijevića i Kostića
(Фото Танјуг)
Na najavu da „MK grupa” Miodraga Kostića kupuje šećeranu u Senti i da su tražili dozvolu Komisije za zaštitu konkurencije, juče je reagovala kompanija „Matijević agrara”. Oni smatraju da bi to bilo katastrofa i da bi Kostić, ukoliko mu komisija da zeleno svetlo, sasvim sigurno s četiri šećerane bio monopolista i da bi otkupna cena šećerne repe bila niža nego sada.
Petar Matijević rekao je juče za „Politiku” da bi kupio šećeranu u Senti da je znao da je na prodaju. On proizvodi šećernu repu, ali je ne prodaje Miodragu Kostiću jer je njegova otkupna cena najniža.
– Prodajem repu grčkoj kompaniji „Helenik” jer je njihova otkupna cena veća za 20 odsto. Ali, ako Kostić namerava da monopolizuje tržište, ni ja, ni drugi proizvođači nećemo imati kome da je prodajemo osim njemu. U tom slučaju, cena će biti još niža, što neće važiti za šećer, on će biti skuplji – rekao je Matijević.
Juče tokom dana Matijevićeva kompanija poslala je dopis Tanjugu, koji je potpisao Zoran Matijević, sin Petra Matijevića. Navodi se da Matijević godišnje proizvede pet do 10 odsto ukupne proizvodnje šećerne repe i potvrdan odgovor komisije bio bi ravan katastrofi i to iz više razloga.
– „MK grupi” nisu potrebni dodatni kapaciteti, kako oni navode, jer već sad u svom vlasništvu imaju tri šećerane koje ne rade – Bač, Sremska Mitrovica i Kovin. Njima nije u interesu ni Senta da radi, već da ode u stečaj, a potom da se iseče u staro gvožđe – navodi se u izveštaju. Preuzimanjem Sente od strane „MK grupe”, dodaje, „ dobijamo monopol na šećernu industriju koja je već prepolovljena u odnosu na nekadašnje kapacitete u vreme bivše SFRJ.
– Žalosno je da spadnemo na proizvodnju samo za sopstvene potrebe. Iako imamo potencijal da radimo 1,3 miliona tona šećera za tržište bivših republika, Albanije, Rumunije, Bugarske, Grčke, čak i Mađarske, koja je ostala na jednoj šećerani. Imamo potencijal da radimo tri puta više jer obradive površine i bogom data klima postoje – poručuje on.
Miodrag Kostić je 2002. godine kupio za tri evra šećerane u Baču, Kovačici i Pećincima, u vreme kada je na vlasti bila Demokratska stranka za koju je on važio kao glavni finansijer. Do 2000. godine je bio direktor te stranke. Privatizacija šećerana našla se na spisku jedne od 24 sporne privatizacije, a sumnjalo se da je umešan u prepakivanje šećera i plasman na tržište EU, što je on demantovao.
Na pitanje Matijeviću, otkud motiv da na ovaj način istupi u javnosti budući da su poslovni odnosi sa Kostićem do sada bili dobri i da su čak zajedno hteli da privatizuju PKB, Matijević kaže da su mu u ovom trenutku ugroženi interesi i da je on protiv svakog monopola.
– Zamislite da ja držim celu klaničnu industriju. Cena mesa bi bila 2.000 dinara. U ovom trenutku zastupam i interese drugih proizvođača koji me neprestano zovu otkad su čuli da Kostić hoće da kupi šećeranu u Senti – kaže naš sagovornik.
To što se najavljuje bio bi, kaže, monopol jednog igrača koji, najverovatnije, namerava ceo biznis da proda nekoj nemačkoj ili francuskoj grupaciji. Takve priče – da je posao dogovoren, kaže, već kruže, a ti isti će ugasiti sve šećerane u Srbiji, pa ćemo šećer uvoziti iz Francuske ili Nemačke i biće cena duplo veća, prognozira Matijević.
Fatalna greška je, prema njegovim rečima, dozvoliti monopol na industriju koja ima perspektivu rasta jer ćemo tako dovesti sebe u situaciju da budemo uvoznici šećera.
Treba naložiti aktiviranje ili prođu postojećih šećerana, a ne dozvoliti novo gašenje koje će se desiti ako dozvolimo monopol jednog čoveka.
– „MK grupa” je već monopolista sa tri šećerane i više od 50 odsto tržišta i svojim ponašanjem dovela je do smanjenja proizvodnje šećerne repe, a svoj monopol koristi i danas, pa imamo najveću cenu šećera u regionu – naveo je Matijević svoj poslednji argument.
Zanimljivo je da su Miodrag Kostić i Petar Matijević juče „ratovali” u rukavicama. Saopštenje kompanije „Matijević” potpisao je sin vlasnika Zoran, dok je MK Komerc u prvi plan isturio direktora „Sunoka”.