Da li se plagiranje isplati

10. 06. 2016. 17:00

Odomaćena pojava među studentskom populacijom jeste štedra upotreba Vikipedije i tzv. kopi-pejst pristup, koji podrazumeva nekritičko preuzimanje podataka sa kojekakvih veb-sajtova. Mnogi srpski studenti u današnje vreme kao da veruju da im je bolje da kupe ili naruče nečiji gotov rad preko seminarskiradovi.com, pisemradoveza20evra.net i slično nego da ga sami napišu.

Aleksandar Pavlović

 

PUTOPIS

Smrt na putu

Mada sam jeo i pio što i ostali, po povratku iz Nacionalnog muzeja Egipta, s malom sasušenom mumijom Tutankamona, pao sam u krevet, s licem zelenim od stomačnih tegoba i proveo košmarnu noć

Veliko Trnovo (Foto L. Blašković)

Pošto bi, za moju književnu malenkost, dva nekrologa bila puna kapica, Bajac bi mogao da napiše izveštaj s našeg putovanja, o tome kako je dao intervju egipatskoj televiziji, dogovorio prevod svoga romana na arapski... Eventualno, mogao bi da kaže, negde u dnu stranice da na pominjane velike uspehe srpske književnosti u severnoafričkom svetu senku baca jedan nemili događaj...

Laslo Blašković

 

ARHITEKTURA

15. BIJENALE U VENECIJI

Kako promeniti svet

Aktivistička i često bosonoga arhitektura daje nadu da možda još imamo šanse da budemo gospodari svoje sudbine

Venecija je oblepljena plakatima sa fotografijom žene koja na vrhu kućnih merdevina, na pustopoljini, gleda u nešto, nama okrenuta leđima. U šta je zagledana? Sa vrha ona ima bolji pogled preko horizonta i time simbolički najavljuje temu ovogodišnjeg glavnog kustosa Bijenala, čileanskog arhitekte, aktuelnog dobitnika Prickerove nagrade, Alehandra Aravene – Izveštaj sa fronta. A šta ona vidi? Upropašćenu naseljenu zemlju, uništene predele, vidi bezbrojne propuštene prilike naše civilizacije, tragičnu realnost ili banalnost arhitekture. Ali, vidi i kreativne mogućnosti – obećavajuću stvarnost, umesto planova za nesigurnu budućnost umotanih u lažnu nadu i ideologiju. Tako bi otprilike trebalo shvatiti poruku ovog plakata, u stvari samog Aravene. Ovaj naš svet smo skoro uništili, ali nije još sve izgubljeno.

Snežana Ristić 

 

NEMAČKA BELEŽNICA

Seciranje „Majn kampfa”

Taman kada se činilo da su se svi u Nemačkoj dogovorili na koji način će u naučne i obrazovne svrhe biti štampano Hitlerovo delo, pojavio se izdavač koji „u naučne svrhe” želi da izda ovu knjigu, ali bez uredničkih komentara

Aleksandar Todorović, Ikonostas nacizma, 2008.

Od našeg dopisnika

Da li knjige mogu biti zle i opasne ili takvi mogu samo ljudi da budu? Da li knjige ubijaju ili to pak čine ljudi? I da li se demokratske države plaše knjiga i zabranjuju ih ili je to samo znak straha i slabosti koja uobičajeno goni diktatorske režime da zabranjuju različita štiva?

To su samo neke od dilema koje minulih meseci zaokupljaju nemačko društvo, inače veoma otvoreno i liberalno, osim u jednom pogledu – neslavnoj nacističkoj prošlosti.

Nenad Radičević

 

KULTNI ALBUMI

Najveće čudo u popularnoj muzici

Češće viđamo Halejevu kometu nego što na Zemlji sviću dani poput 16. maja 1966, kada su objavljeni Pet Sounds Bič Bojsa i Dilanov Blonde on Blonde

Zamislite da su Da Vinčijeva Mona Liza i Van Gogovi Suncokreti naslikani istog dana, da su Markesovih Sto godina samoće i Zločin i kazna Dostojevskog objavljeni isto veče, odnosno da su iste subote premijeru imali Kopolin Kum i Kjubrikova Odiseja u svemiru. Samo postojanje jednog takvog remek-dela već je čudo samo po sebi, a pomisao da su dva takva umetnička bisera rođena istog dana već zadire u naučnu fantastiku. Ili ne?

Vladimir Skočajić