Sve više žrtava trgovine ljudima
Može se desiti svima. Vrbovanje je raznoliko. Žrtva može biti svako, a trgovac bilo ko. Ljudski život za njih ne predstavlja ništa. Tako funkcioniše svet trgovine ljudima, jedne od tri najprofitabilnije kriminalne aktivnosti, čija se zarada na globalnom nivou procenjuje i na 60 milijardi dolara godišnje.
Žene, deca, muškarci... bez obzira na poreklo ili nivo obrazovanja, svi oni mogu postati žrtve. Ono što je alarmantno jeste broj žrtava trgovine ljudima koji je u porastu.
Ovu kriminalnu aktivnost, objašnjava Jelena Anđelić, stručni saradnik Crvenog krsta Srbije, čine tri faze: vrbovanje, tranzit i eksploatacija. Načini vrbovanja potencijalnih žrtava su različiti, od klasičnog obećavanja bolje plaćenog posla u zemlji ili inostranstvu, „četovanje” na internet forumima do oglašivanja navodnog pronalaženja bračnog partnera. Posle uspešno okončanog vrbovanja sledi tranzitna faza. Mnoge žrtve nisu nikada napuštale svoju zemlju i u potpunosti su zavisne od trgovaca. Neke napuštaju svoj dom bez pasoša, a ako ga imaju putne isprave im oduzimaju „organizatori posla”.
– Trgovci znaju da će žrtva zbog ilegalnog statusa izbegavati da traži pomoć policije ili zaštitu države. Žrtve često nasedaju na priče da idu u inostranstvo kako bi radile kao konobarice, dadilje, manekenke, igračice... Ali, kad stignu u inostranstvo, budu prinuđene na prostituciju, prinudni rad, prosjačenje... Fizičko zlostavljanje koje uključuje i lišavanje vode i hrane, silovanje i drogiranje i mučenje na najsvirepije načine,koristi se ne samo za kažnjavanje neposlušnosti već i kao opomena drugim žrtvama ovih kriminalaca – objašnjava Jelena Anđelić.
Najdelotvornija pretnja je ona usmerena prema osobama bliskim žrtvi trgovine ljudima, a koje su ostale u Srbiji. Pošto žrtva ne želi da rizikuje sigurnost svojih najbližih, ona pristaje na sve. Kada policija posumnja da je neko žrtva trgovine, prvo se obraća Službi za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima. Ova služba radi 24 časa i u obavezi je da po prijavi izađe na teren, obavi razgovor i procenu. Ukoliko se utvrdi da je osoba žrtva trgovine nudi joj se mogućnost da ode u sklonište.
– Zabeleženi su slučajevi devojaka koje su više puta bile žrtve trgovine ljudima – kaže Biljana Zoranović-Avlijaš iz Službe za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima.
Po njenim rečima, potrebni su vreme i različiti programi podrške kako bi se žrtve dovoljno osnažile, povratile kontrolu i ono najvažnije – lično dostojanstvo. Žrtve, po povratku kući, čeka situacija od koje su pobegle – loše materijalno stanje, nezaposlenost, porodica koja od njih očekuje zaradu, osuda okoline i, naravno isti ljudi koji su ih vrbovali i prvi put, opet im obećavajući posao.
– Policiji koja je prošla kontinuiranu edukaciju sada je mnogo lakše da prepozna osobu koja je potencijalna žrtva. Prošle godine, naša služba evidentirala je 60 žrtava, (48 državljanki Srbije, četiri osobe iz Kine, dve državljanke Makedonije i Bugarske, ostale su bile iz Moldavije, Ukrajine, Rumunije i Hrvatske), mada je taj broj sigurno daleko veći – kaže Biljana Zoranović-Avlijaš.
U Beogradu postoje samo dva skloništa za žrtve trgovine ljudima i oba vode nevladine organizacije.
– Srbija nije samo zemlja tranzita, kako mnogi misle, već i zemlja porekla pa i destinacije. Poslednjih godina je u porastu interna trgovina ljudima, što znači da osoba može biti prodata iz jednog u drugi grad, a da ne napušta državu – kaže Ivana Radović, koordinator programa prevencije i edukacije u „Astri”, ističući blagu kaznenu politiku. Inače, „Astra” je prva organizacija koja je kod nas otpočela borbu protiv trgovine ljudima.
„Astra” je tokom prošle godine evidentirala 25 novih žrtava a uglavnom je reč o ženama i maloletnoj deci. Iako je od 2004. godine primetan porast trgovine decom, minimalna zaprećena kazna je u domaćem zakonodavstvu pre dve godine – smanjena, sa pet na tri godine zatvora.