Sarajevo drži ključ opstanka BiH

Mladen Kremenović

11. 06. 2016. 22:00

Фото Танјуг

Od našeg stalnog dopisnika

Banjaluka – Ako Sarajevo nastavi s pričom da je ispravno samo ono što oni misle i da neprestano od nekoga traže da se izvinjava, da stalno čine jednu stranu odgovornom za rat, BiH ne može imati perspektivu. Zadrži li se kod bošnjačkih političara politika „mi imamo pravo da kažemo sve što hoćemo i ono što mi mislimo jedino je ispravno” tu nema komocije i života za sve u BiH, a posebno za nas iz Republike Srpske, rekao je u intervjuu za „Politiku” Mladen Ivanić, član Predsedništva BiH iz RS. Na pitanje da li veruje u to da će Srpska jednog dana dočekati samostalnost, Ivanić kaže da se to neće desiti u narednih 20 li 30 godina, ali da će to pitanje odrediti unutrašnji politički odnosi.

„Ako se ne vratimo na politiku kompromisa i uvažavanja različitih interesa, bojim se da će ovo prerasti u međusobno iznurivanje koje će potrajati. U tom slučaju definitivni rasplet stanja u BiH će uslediti u narednih 25 ili 30 godina.  Naravno, u nekom drugačijem ambijentu, bez sukoba, jer to međunarodne institucije ne bi dozvolile. Ključ opstanka BiH, dakle, drže Bošnjaci”, ističe. Pojašnjava da teorija u kojoj Bošnjaci priskrbljuju monopol na istinu sve više gubi podršku i u međunarodnoj zajednici, što oni koji vode srpski narod treba da iskoriste kako bi na tim mestima dobili podršku koju Sarajevo gubi vlastitom isključivošću. „Zato sam i nastojao da nekom mirnijom politikom, zbog koje sam bez razloga napadan iz Banjaluke, promenim sliku da Srbi jedini prave probleme u BiH. Uspeo sam pokazati da ima Srba spremnih na kompromis. I sad kad se desilo da smo na pitanju popisa prevareni, niko nema prava da nas kritikuje zbog odgovora koji će uslediti. Ako je politika BiH politika prevara, i mi znamo takvu vrstu politike. Mi nismo započeli spiralu prevare”, rekao je Ivanić.

Desilo se desetak ataka na RS, od Davutogluovog govora do Komarice, reisa Kavazovića, Karamarka i na kraju odluke o popisu u kojoj je RS preglasana.

Nešto se desilo nakon predaje aplikacije za članstvo u EU. Prekršen je princip dogovaranja koji smo usvojili kao ključno pravilo ponašanja. Kao da se neko prepao evropskog puta BiH. Neko pokušava vratiti retoriku na stari nivo i srpsku politiku u institucijama BiH koja je bila veoma mudra tokom ovog mandata, proglasiti nacionalističkom. Ako mi koji smo sada u institucijama BiH nismo pokazali korektnost, ne znam ko jeste. Očito da sve to nije slučajno. U pitanju je osećaj u Sarajevu da bi takvom politikom ponovo mogli dobiti međunarodnu podršku, što je greška jer se to neće desiti.

Vaš pristup rada u Sarajevu je bio miran i pomirljiv, ali je RS prevarena na pitanju popisa. Šta to govori o odnosima u BiH, isplati li se biti korektan?

U periodu u kom sam radio bilo je važno da se pokaže da su Srbi spremni da prave kompromise, iako nije donesena nijedna štetna odluka za RS, a sve do popisa smo donosili odluke koje su bile korisne za sve u BiH. Takvim pristupom smo obezbedili podršku za RS. Druga strana nije bila spremna ići tim putem. Stvari neće ići kako su išle dosad. Ako neko misli desilo se, preglasali smo vas i nikom ništa, tu će priču morati da prodaju nekom drugom.

Šta to konkretno znači, kao i vaša najava da nikog ne treba da iznenade vaši sledeći potezi.

Ili će se stvari vratiti na nivo od pre odluke o popisu stanovništva, ili ulazimo u fazu koja će više ličiti na devedesete. Ovo je veoma ozbiljno, mnogi potcenjuju razvoj događaja, misleći da će to biti galama od dva ili tri dana. Neće, barem kada sam ja u pitanju. Nisam spreman biti naivan. Konkretno, na mnogim odlukama Predsedništva BiH ću zategnuti stvari. Kako će reagovati srpski ministri u Savetu ministara to će oni odlučiti.

A da li vas u tome prate partneri iz vlasti na nivou BiH iz Saveza za promene, Bosićev SDS i Čavićev NDP jer od toga zavise odluke u Savetu ministara BiH?

Zadovoljan sam načinom kako me prati moja partija – PDP. U nekim od elemenata u Savezu za promene stvari bi morale biti malo jasnije jer nije bilo dovoljno reakcije ni na izjave Kavazovića, niti jasne reakcije o popisu. Bilo je reakcija, ali to mora snažnije, videćemo uskoro da li će tako i biti jer se o ovome očekuje sednica parlamenta BiH.

Ima li RS minimum zajedničke vizije oko prioriteta i planova i toga da su jaka autonomija i što bliže veze sa Srbijom stvari oko kojih nema rasprave?

Pokazalo se da smo Dodik i ja oko popisa imali gotovo identične stavove. Imam minimum vizije i spremnosti na jedinstvo. Znam da većina partija u RS i svi mi koji smo u Savezu za promene želimo očuvati postojeću ustavnu strukturu RS i njene nadležnosti. Metodi nam se razlikuju, a ne pogled na Srpsku. Moje „ne” sad ima puno veću težinu nakon meseci u kojima sam pokazivao spremnost na kompromise.

Šta su metodi u kojima se razlikujte vi i Dodik, osim pristupa referendumu?

Dodikov metod je uvek – ne, ne, ne... Moj je – može ako je u interesu svih. Neću od svake stvari da pravim problem. Ali, na ključnim stvarima hoću. Imidž Srba je trebalo promeniti i pokazati spremnost na kompromis, jer imamo korist od toga da pokažemo da je ovakva BiH moguća. Ništa nećemo dobiti raspakivanjem Dejtona. Trenutno nije dobar trenutak za refenrendum i to može samo isprovocirati reakciju druge vrste.

Zato sam i bio protiv. Mi znamo da je bar 95 odsto ljudi za nezavisnu RS. Dodik treba da objasni šta će biti dan posle referenduma, jer ne mogu da podržim ulazak u neizvesnost i avanturizam. Ali, kad je reč o referendumu o Danu RS moj predlog je bio da građane pitamo da li su za to da 9. januar ostane naš praznik. To pitanje potpuno je iz naše nadležnosti, niko ne može da ima ništa protiv, time bismo dodatno legitmisali pravo na referendum, ali i sam Dan Republike. To bi ujedno bio najbolji odgovor nasilnim pokušajima da se na takav način takve stvari menjaju. Taj datum će ostati Dan RS. Moji metodi su u suštini takvi da bitni faktori sa strane ne mogu da budu protiv njih.

Kako smo došli u situaciju da se, iako znamo da građani ne samo da žele nezavisnu RS već i da jednog dana budu deo Srbije, o tome priča s velikom zebnjom, dok se u Prištini otvoreno šalju poruke „jedan narod, jedan san”.

Kad bi građani odlučivali, jasno je da bi njih 95 odsto bilo za nezavisnu RS, pa moguće i priključenje Srbiji. U slučaju da se otvori tema ustava, imate tri potpuno različite vizije u BiH. To onda znači samo dve stvari. Ili novi rat ili da neko sa strane odluči ko je od te tri strane u pravu, što je sada za nas rizik.

Možemo li ciljeve za koje kažete da postoji minimum vizije lakše ostvariti uz pomoć hrvatskog političkog faktora, na koji se dosta oslanja Dodik.

Mi imamo svoje ciljeve koje treba da ostvarujemo s druga dva naroda. Moje iskustvo pokazalo je da su u ključnim odlukama u institucijama BiH ubjedljivo najviše preglasavani Srbi. To se desilo i sad oko popisa. Veoma sam rezervisan kad je u pitanju bilo kakvo povezivanje te vrste. Bilo je prevelikog zaletanja, mislim da se SNSD previše stavljao na stranu HDZ-a BiH. Naš interes je podjednaka saradnja sa svima u BiH i to je ključni razlog zašto sam tako ozbiljno doživeo preglasavanje oko popisa.

Teško je osporiti rezon SNSD-a da je bolje imati jednog nego dva protivnika.

Ali koji su efekti? Šta je RS dobila takvom politkom. Naprotiv, retorika kardinala Puljića, biskupa Komarice, komentari Karamarka o RS i na kraju odluka o popisu koju je doneo čovek iz HDZ BiH pokazuje da je takva politika bila pogrešna. Pokazaće se da mnoge stvari neće ići, ali ne zbog nas, nego zbog nerešenih odnosa u FBiH. Neka oni svoje odnose rešavaju međusobno. Naše je da pokažemo da postojeći sistem može funkcionisati, to jest da Srbi nisu krivi za to što ne funkcioniše FBiH.

Vlasti u Banjaluci vas u organima BiH naziva izdajnicima, Savez za promene zvaničnike RS naziva lopovima, presuđuje pre suda koji je mnoge prijave i odbacio. Da li je to odgovoran rad opozicije da kanališe bes zbog lošeg života?

Jeste li nekad čuli takvu vrstu optužbi od mene? Nisam adresa za tu vrstu odgovora. Treba stvarati ambijent borbe protiv korupcije bez pojedinačnih imena i preuzimanja uloge sudije i tužioca. Korupcija jeste ključni problem RS, institucije u Srpskoj nisu uradile ništa. Deo javnosti u RS i Srbiji se zalepio za priču o izdajnicima koja nema nijednog argumenta, više nego za priču o kriminalu. Zato je za stvaranje korektnog ambijenta vrlo važno pokušati doći do dogovora o jednakoj zastupljenosti vlasti i opozicije u javnom servisu, odnosno RTRS. Videćete da će, ako se to desi, teških priča bivati daleko manje. Ako se to ne desi ova politička bitka unutar Republike Srpske će se nastaviti i protesta će bivati sve više.

Da li ranjivost Srpske zbog podela na izdajnike i lopove i pogoduje atacima?

Sasvim je prirodno da postoji demokratska bitka. Ne mislimo svi isto. Po meni je ključni problem RS ekonomski razvoj i korupcija. RS je ušla u spiralu zaduživanja. Tu se suštinski razlikujem od vlasti u Republici Srpskoj i ostaću veliki protivnik osione vlasti koja pravi lažnu sliku o RS, a u stvarnosti je manje zaposlenih danas nego pre 10 godina kada su došli na vlast. Ali se pokazuje i da je srpski narod veoma demokratičan. Jedina prava demokratija i politička bitka unutar BiH jeste ona koja postoji unutar srpskog naroda. I ja mislim da ćemo od toga imati koristi. To će izoštriti elite unutar srpskog naroda, na obe strane. Ali kad dođe ugroženost RS moramo biti jedinstveni, ali ne tako da slušamo samo jednu stranu, već obostrano. Ne samo da mi slušamo šta vođa misli, nego i u drugom smeru. I moram reći da sam zadovoljan zadnjim sastancima s Dodikom. Iako naše razlike povodom stanja u RS ostaju iste, slično mislimo povodom stanja u BiH nakon odluke o popisu. Obojica smatramo da rezultati popisa neće biti prihvaćeni u RS, ako ostane kako jeste. Ako se na sednici parlamenta BiH nešto ne promeni, mislim da predstavnici RS ne treba da daju legitimitet rada Agencije za statistiku BiH. Onda RS treba da objavi svoje rezultate, a vlast u Banjaluci tvrdi da to može, i to je stvar oko koje smo saglasni.