Merkelova neće da požuruje Britance

Nenad Radičević

27. 06. 2016. 22:00

Ангела Меркел: Британцима треба дати времена (Фото: Ројтерс/Х. Наншке)

 

Od na­šeg do­pi­sni­ka

Frank­furt, Haj­del­berg – Upr­kos to­me što Ber­lin i Pa­riz na­sto­je svim si­la­ma da po­ka­žu je­din­stvo u na­či­nu re­ša­va­nja kri­ze iza­zva­ne re­fe­ren­dum­skom od­lu­kom Bri­ta­na­ca da iza­đu iz Evrop­ske uni­je, ne­mač­ko-fran­cu­ski dvo­jac je za­pra­vo sa­gla­san sa­mo oko jed­nog – EU mo­ra da se pro­me­ni. Sa­gla­sje tu pre­sta­je, bu­du­ći da se mi­šlje­nja ne­mač­ke kan­ce­lar­ke An­ge­le Mer­kel i fran­cu­skog pred­sed­ni­ka Fran­soa Olan­da o to­me ko­jom br­zi­nom i ka­ko tre­ba spro­ve­sti „breg­zit” i ka­kva bi EU po­sle to­ga tre­ba­lo da bu­de raz­li­ku­ju. Ne sa­mo to, već se kan­ce­lar­ki­noj vi­zi­ji pro­ti­ve i ne­mač­ke so­ci­jal­de­mo­kra­te ko­je se­de u nje­noj ko­a­li­ci­o­noj vla­di.

Še­fo­vi di­plo­ma­ti­ja Ne­mač­ke i Fran­cu­ske Frank Val­ter Štajn­ma­jer i Žan Mark Ero za vi­kend su pred­sta­vi­li za­jed­nič­ki do­ku­ment pod na­zi­vom „Ja­ka Evro­pa u sve­tu ne­iz­ve­sno­sti”. Iako u nje­mu pred­la­žu us­po­sta­vlja­nje za­jed­nič­ke evrop­ske bez­bed­no­sti i ja­ča­nje eko­nom­skog uje­di­nja­va­nje, nji­hov po­tez sa­mo na­iz­gled od­ra­ža­va sa­gla­sje Ber­li­na i Pa­ri­za. Na­i­me, Štajn­ma­jer je iz re­do­va ne­mač­kih so­ci­jal­de­mo­kra­ta – či­ji se stav pre­ma bez­ma­lo sva­kom aspek­tu „breg­zi­ta” raz­li­ku­je u od­no­su na Mer­ke­li­ne de­mo­hri­šća­ne, ko­ji vo­de glav­nu reč ka­da je reč o ne­mač­koj po­li­ti­ci na ni­vou EU.

Ta­ko Štajn­ma­jer, baš kao i Ero, po­žu­ru­je Lon­don da što pre za­poč­ne „bra­ko­ra­zvod­nu par­ni­cu” s EU, dok Mer­ke­lo­va sma­tra da ne­ma po­tre­be da se žu­ri. Ero čak po­žu­ru­je Bri­tan­ce i da iza­be­ru što pre no­vog pre­mi­je­ra, a ne­mač­ki vi­ce­kan­ce­lar i šef So­ci­jal­de­mo­krat­ske par­ti­je (SPD) Zig­mar Ga­bri­jel – baš kao i nje­go­vi par­tij­ski drug, pred­sed­nik Evrop­skog par­la­men­ta Mar­tin Šulc – že­li brz i efi­ka­san od­la­zak Bri­ta­na­ca, pri če­mu im po­ru­ču­je da nji­ho­va od­lu­ka zna­či da ne­će bi­ti raz­go­vo­ra o to­me šta EU još mo­že da im po­nu­di ka­ko bi ih za­dr­ža­la.

S dru­ge stra­ne, Mer­ke­lo­va osta­vlja Lon­do­nu otvo­re­na vra­ta i do­volj­no vre­me­na da „raz­mi­sli” o re­fe­ren­dum­skoj od­lu­ci. Kan­ce­lar­ki­na de­sna ru­ka Pe­ter Alt­ma­jer, šef Kan­ce­lar­ske slu­žbe, ka­že da bi po­li­ti­ča­ri­ma u Bri­ta­ni­ji tre­ba­lo „da­ti vre­me­na da raz­mi­sle o po­sle­di­ca­ma od­lu­ke o ’breg­zi­tu’”, te da bi Evro­pa tre­ba­lo da „smi­re­no sa­če­ka da se to do­go­di”. I dok ju­če­ra­šnji sa­go­vor­ni­ci kan­ce­lar­ke u Ber­li­nu – fran­cu­ski pred­sed­nik Fran­soa Oland, ita­li­jan­ski pre­mi­jer Ma­teo Ren­ci i pred­sed­nik Evrop­skog sa­ve­ta Do­nald Tusk – sma­tra­ju da EU ne bi tre­ba­lo da omo­gu­ći Bri­tan­ci­ma da odu­go­vla­če pro­ce­du­ru iz­la­ska iz EU, Mer­ke­lo­va ne že­li da po­žu­ru­je Bri­tan­ce. To je ju­če po­tvr­dio i njen port­pa­rol Šte­fen Zaj­bert, re­kav­ši da oni po­štu­ju uko­li­ko je „vla­di u Lon­do­nu po­tre­ban ne­ki ra­zu­man vre­men­ski rok” da ak­ti­vi­ra član 50 Li­sa­bon­skog spo­ra­zu­ma, ko­ji se ti­če me­ha­ni­zma iz­la­ska iz EU.

„Jed­na stvar je ja­sna: ne­će bi­ti ne­for­mal­nih pre­li­mi­nar­nih pre­go­vo­ra o na­či­ni­ma iz­la­ska iz EU pre ne­go što Ve­li­ka Bri­ta­ni­ja pre­da zah­tev za iz­la­zak iz blo­ka”, is­ta­kao je Zaj­bert, do­da­ju­ći i da ne­iz­ve­snost ne mo­že da se na­sta­vi do­ve­ka. Tu se ne za­vr­ša­va ne­sa­gla­sje iz­me­đu Mer­ke­lo­ve i fran­cu­skih, ne­mač­kih i ita­li­jan­skih li­de­ra stra­na­ka le­vog cen­tra. Uvek opre­zna Mer­ke­lo­va je u to­ku vi­ken­da funk­ci­o­ne­ri­ma svog de­mo­hri­šćan­skog blo­ka re­kla da ne­ma po­tre­be za ra­di­kal­nim pro­me­na­ma EU, već da bi „Evro­pa tre­ba­lo da pa­žlji­vo sa­gle­da svo­je pro­ble­me i str­plji­vo ra­di na nji­ho­vom re­ša­va­nju”. Ka­ko ka­žu iz­vo­ri u nje­noj stran­ci, ona im je re­kla da sa­da ni­je vre­me za pro­du­blji­va­nje ve­za unu­tar EU, već da bi EU tre­ba­lo da se po­za­ba­vi onim što bri­ne gra­đa­ne, kao što je otva­ra­nje no­vih rad­nih me­ta, obez­be­đe­nje gra­ni­ca EU i po­bolj­ša­nje bez­bed­no­sti u sa­moj EU.

Za nju i nje­ne de­mo­hri­šća­ne za­pra­vo po­sto­je tri pri­o­ri­te­ta. Pr­vi je da se „breg­zit” ta­ko or­ga­ni­zu­je da Bri­ta­ni­ja ne iza­đe iz je­din­stve­nog evrop­skog tr­ži­šta (ka­ko ne­mač­ki iz­vo­zni­ci ne bi za­be­le­ži­li ogrom­ne gu­bit­ke), ali da taj osta­nak na tr­ži­štu ne bu­de auto­mat­ski, ka­ko osta­le čla­ni­ce EU ne bi po­mi­sli­le da mo­gu da iza­đu iz EU, a osta­nu u evrop­skoj zo­ni slo­bod­ne tr­go­vi­ne. Dru­gi pri­o­ri­tet je da EU us­po­sta­vi pra­ve­dan me­ha­ni­zam ras­po­de­le iz­be­gli­ca, a tre­ći da se spro­ve­du struk­tur­ne re­for­me u pri­vred­no sla­bim čla­ni­ca­ma, ta­ko da se du­go­roč­no po­bolj­ša­ju nji­ho­ve šan­se za eko­nom­ski rast.

Oland pak ima dru­ga­či­je pri­o­ri­te­te. Za raz­li­ku od Mer­ke­lo­ve, ko­ja je na do­brom pu­tu da sle­de­će go­di­ne osvo­ji i če­tvr­ti kan­ce­lar­ski man­dat, Oland je to­li­ko po­li­tič­ki slab da – ako se sle­de­ćeg pro­le­ća bu­de kan­di­do­vao za no­vi pred­sed­nič­ki man­dat – ima sla­be šan­se uop­šte uđe u dru­gi krug iz­bo­ra, a ka­mo­li po­be­di. Fran­cu­ska se su­o­ča­va sa eko­nom­skom kri­zom, pro­te­sti­ma zbog re­for­me tr­ži­šta ra­da, pret­nja­ma te­ro­ri­sta, ali i ra­stom kraj­nje de­sni­čar­skog Na­ci­o­nal­nog fron­ta Ma­rin le Pen. U ta­kvoj si­tu­a­ci­ji, Oland i nje­gov pre­mi­jer Ma­nu­el Vals go­vo­re o po­tre­bi „re­di­zaj­ni­ra­nja” Evro­pe, oči­gled­no na­sto­je­ći da u EU uve­du ja­ku so­ci­jal­nu kom­po­nen­tu, u če­mu ima­ju po­dr­šku so­ci­ja­li­stič­kog pre­mi­je­ra Ita­li­je i ne­mač­kih so­ci­jal­de­mo­kra­ta.

I vi­ce­kan­ce­lar Ga­bri­jel sma­tra da je ovo „šan­sa za no­vi po­če­tak” za EU, pri če­mu bi on vo­leo da vi­di EU sa ma­nje šted­nje i ste­za­nja ka­i­ša, a vi­še in­ve­sti­ci­ja pod­stak­nu­tih dr­žav­nim nov­cem. „Ne­mač­ka je bi­la po­pri­lič­no re­zer­vi­sa­na ka­da je u pi­ta­nju kre­i­ra­nje no­vih rad­nih me­sta. Šted­nja sa­ma po se­bi ne stva­ra rad­na me­sta u Evro­pi”, re­kao je Ga­bri­jel, či­me ne sa­mo da je po­sred­no kri­ti­ko­vao kan­ce­lar­ki­nu po­li­ti­ku, već je iz­neo kon­cept so­ci­jal­ne dr­ža­ve ko­ji pred­sta­vlja noć­nu mo­ru za nju i nje­nog mi­ni­stra fi­nan­si­ja Vol­fgan­ga Šoj­blea. SPD že­li da se na „breg­zit” od­go­vo­ri jed­nim ve­li­kim pla­nom re­for­me EU, či­je obri­se su Ga­bri­jel i Šulc već ski­ci­ra­li u do­ku­men­tu u ko­jem se na­vo­di da „ube­đe­nost da Evro­pa ko­ri­sti svi­ma mo­že sa­mo oja­ča­ti ka­da ko­nač­no na­đe­mo na­čin da iza­đe­mo iz eko­nom­ske kri­ze”.

„No­vi eko­nom­ski pro­cvat mo­ra da bu­de pri­o­ri­tet”, in­si­sti­ra­ju njih dvo­ji­ca i po­zi­va­ju na „eko­nom­ski ’Šen­gen’”, na­da­ju­ći se da će plan raz­ra­di­ti u raz­go­vo­ri­ma sa fran­cu­skim pred­sed­ni­kom i osta­lim evrop­skim vo­de­ćim po­li­ti­ča­ri­ma le­vog cen­tra. Ta­ko Štajn­ma­jer i Ero u za­jed­nič­kom do­ku­men­te kao pri­o­ri­te­te is­ti­ču, s jed­ne stra­ne, bez­bed­nost, a s dru­ge stra­ne, vi­še „so­ci­jal­ne” Evro­pe. No to sa­mo na­iz­gled po­ka­zu­je uje­di­nje­nost Ne­ma­ca i Fran­cu­ska, jer glav­nu reč o evrop­skoj po­li­ti­ci Ne­mač­ke u Ber­li­nu vo­de Mer­ke­lo­va i nje­ni de­mo­hri­šća­ni. Pre­ma re­či­ma jed­nog funk­ci­o­ne­ra nje­ne stran­ke, SPD že­li da nov­cem ne­mač­kih po­re­skih ob­ve­zni­ka sub­ven­ci­o­ni­še ze­mlje ko­je se ni­su re­for­mi­sa­le. Za ne­mač­ke de­mo­hri­šća­ne, to bi bi­la ka­ta­stro­fa.

Ipak, Pa­riz i Rim, pot­po­mog­nu­ti ne­mač­kim so­ci­jal­de­mo­kra­ta­ma, ne od­u­sta­ju od svog pla­na, iako biv­ši kon­zer­va­tiv­ni fran­cu­ski pre­mi­jer Fran­soa Fi­jon ka­že da su ma­le šan­se da Fran­cu­zi iz­gu­ra­ju svo­je pred­lo­ge. „Fran­cu­sko-ne­mač­ki dvo­jac vi­še ne po­sto­ji, što se me­ne ti­če, ne sa­mo zbog to­ga ko je na vla­sti već za­to što mi kod Ne­ma­ca vi­še ne uži­va­mo ni­ka­kav kre­di­bi­li­tet”, sma­tra on. „Bi­će iz­u­zet­no te­ško Fran­soa Olan­du da po­kre­ne no­vu evrop­sku ini­ci­ja­ti­vu. Za to vam je neo­p­ho­dan kre­di­bi­li­tet.”