S Kišom i Andrićem kod Kusturice

03. 07. 2016. 22:00

На промоцији књиге „Венац од трња за Данила Киша”: др Јован Делић, др Маја Радонић и аутор Миливоје Павловић (Фото Славко Гарић)

Andrićgrad – U okviru Vidovdanskog sajma knjiga u Andrićgradu, kao jedna od njegovih središnjih manifestacija, u Andrićevom institutu minulog vikenda predstavljena je knjiga Milivoja Pavlovića „Venac od trnja za Danila Kiša”, nastala povodom osamdesete godišnjice rođenja i četvrt veka od smrti velikog pisca.

Izdavač ove obimne knjige od oko šest stotina stranica je „Službeni glasnik Republike Srbije”.

O knjizi i značaju Kišovog dela za prodor naše književne umetnosti u svet modernih ideja govorili su dr Jovan Delić, ugledni kritičar i profesor Filološkog fakulteta u Beogradu, docent dr Maja Radonić s Fakulteta za kulturu i medije i autor Pavlović.

Pročitani su i fragmenti o relacijama između Andrića i Kiša, koji je našeg nobelovca smatrao (uz Crnjanskog i Krležu) nekom vrstom književnog učitelja, a prezentovan je i prevod manje poznatog teksta Danila Kiša o ranim filmovima Emira Kusturice, objavljen još oktobra 1985. u pariskom „Mondu”.

Profesor Delić naglasio je da Pavlovićeva knjiga donosi relevantan presek Kišovog života i dela i sadrži ogromnu dokumentacionu podlogu, dragocenu za bolje razumevanje književnog opusa ovog velikana.

„Došlo je vreme za još ozbiljnije proučavanje dela Danila Kiša u širokom kontekstu svetske književnosti”, rekao je Delić, dodajući da će knjiga „Venac od trnja za Danila Kiša” doprineti da broj čitalaca i tumača Kišove književne ostavštine stalno raste, kao što će i recepcija tog opusa u međunarodnim razmerama neprestano uvećavati ugled i domete srpske kulture.

„Danilo Kiš bio je beskrajno osetljiv i neizmerno darovit”, kazala je dr Maja Radonić, podsetivši na obilje dokumenata o njegovom životu koje Pavlović premijerno objavljuje u ovoj knjizi, uključujući dosad nepoznatu prepisku (s Krležom, na primer) i testament o želji da bude sahranjen po pravoslavnom ritualu.

Ranije se mislilo da taj testament ne postoji. Radonićeva je napomenula da je Pavlovićev projekat – u koji je uključio 35 najuglednijih istraživača i ljudi koji su poznavali Kiša i njegovo delo – neka vrsta zamene za simpozijume i okrugle stolove kojih povodom Kišovih godišnjica, nažalost, u nas nije ni bilo.

Autor Pavlović podsetio je da je Kiš – iako kosmopolita i svetski putnik – pisao i sanjao na srpskom jeziku, i da je na tom jeziku postao pisac. „Ovaj jezik je njegova prava otadžbina”, rekao je Pavlović.

„Kiš je bio neumoran u borbi za najviše stilske vrednosti srpskog jezika i srpske kulture. Vukući za sobom nasleđe lokalnih bitaka, Kiš je boje i mirise našeg podneblja učinio bliskim i onim čitaocima koji ne poznaju izvorno maternju melodiju srpskog jezika. Zajedno s Kišom i Andrićem, uz Kusturicu kao najpoznatijeg srpskog umetnika, srpska kultura učestvuje u globalnoj avanturi savremene epohe”, rekao je Milivoje Pavlović.

Andrićev institut zajednički su osnovale vlade Srbije i Republike Srpske 2013. godine. Ova naučna ustanova smeštena je na centralnom trgu Andrićgrada, koji je Emir Kusturica utemeljio na obali Drine u Višegradu, gradu detinjstva Ive Andrića.