Ko će biti nova gvozdena ledi

Zorana Šuvaković

10. 07. 2016. 10:05

Тереза Меј и Андреа Лидсом (Фото Ројтерс)

Niko od britanskih političara – ni stranački zvaničnici, ni članovi parlamenta, pa ni vlada, niti škotski politički vrh – neće ovog leta moći da se odmara, iako se već zna da će od 9. septembra na čelo vlade umesto Dejvida Kamerona doći premijerka.

Ali da li će prva žena koja ulazi u Dauning strit 10 u svojstvu predsednice vlade, 26 godina pošto je iz te kuće izašla Margaret Tačer, biti Tereza Mej, aktuelna ministarka unutrašnjih poslova, ili će to biti Andrea Lidsom, državna sekretarka za energiju, to se neće sa izvesnošću znati sve do pred sam kraj leta.

Za sada su ove dve torijevske kandidatkinje na uzastopnim glasanjima uspele da eliminišu sve ostale muške pretendente za ovo mesto.

Izbori su sada prepušteni članstvu, pa će oko 150.000 pripadnika Konzervativne partije širom Velike Britanije odlučivati koja će od dve ministarke postati nova „Čelična ledi”, nadimak kakav je nekada nosila Tačerka, ali kakav bi bio potreban novoj premijerki koju čekaju ogromni izazovi.

Na poslednjem premeravanju kroz koje su prošle dve dame, torijevski članovi parlamenta dali su izrazitu prednost Terezi Mej koja je dobila 199 glasova, dok je Andrea Lidsom osvojila podršku 115 svojih kolega.

Ova ministarka bila je gotovo nepoznata široj javnosti do pre nekoliko nedelja, pa bi sada kada je kao kandidatkinju bregzitaša podržavaju bivši gradonačelnik Londona Boris Džonson i Najdžel Faraž, lider evroskeptične partije UKIP, mogla da napreduje brže nego što bi to želeli fanovi Tereze Mej.

Konzervativci su očigledno svesni da pred torijevskom vladom predstoje preteški zadaci za muška pleća, pa su iz trke eliminisali ministra pravde Majkla Gova kome su poverili samo 46 glasova.

U julu i avgustu za jednu od preostale dve kandidatkinje glasaće članstvo, ali to neće moći da budu novopečeni konzervativci, već samo oni koji su člansku kartu torijevaca dobili pre najmanje tri meseca, odnosno pre referenduma o izlasku Britanije iz Evropske unije.

Ovo pravilo je uspostavljeno da bi se sprečio masovni ulet novog članstva, kakav se desio Laburističkoj stranci, što je omogućilo levičarskom aktivisti Džeremiju Korbinu da postane predsednik najveće opozicione stranke.

Listići će biti poslati svim članovima stranke sredinom avgusta. Moći će da se glasa putem pošte ili preko interneta, ali će se glasovi prebrojavati elektronski.

Pojedine grupe torijevskih parlamentaraca iznervirane su činjenicom da će premijer u ostavci ostati tako dugo na čelu vlade. Očekuje se čak da Dejvid Kameron učestvuje na samitu G-20 u Kini početkom septembra, i da se tako na globalnom nivou oprosti od svoje funkcije.

Za sada je Tereza Mej izrazita favoritkinja. Već šest godina je ministarka unutrašnjih poslova, a u vreme ranijih laburističkih vlada u vladi u senci zauzimala je ministarske pozicije saobraćaja, obrazovanja, socijalne zaštite i kulture.

Njena rivalka izabrana je tek 2010. i bila je dva puta na nižim poslovima u okviru ministarstva energetike i finansija. Postala je poznata na TV debatama kao pobornica „bregzita”.

Poznatiji i stariji torijevci zalažu se da na čelo vlade dođe jaka, čvrsta i odlučna ličnost, a takve osobine pripisuju više Terezi Mej nego Andrei Lidsom. Pojedini torijevci „ponosni su” što će opet po drugi put u istoriji, baš iz njihove partije, žena postati liderka stranke. To će poslati poruku svim ženama u Britaniji da svaka od njih može jednog dana da postane najviši funkcioner.

Novu premijerku očekuju gotovo nemogući zadaci: da umiri uznemirenost posle „bregzita” i stabilizuje finansijsku situaciju, da pomiri partiju koja je duboko rascepljena na bregzitaše i gubitnike pro-Evropljane, mada se danas svi u Velikoj Britaniji manje-više slažu da do ovog referenduma nije trebalo ni da dođe.

Predsednica vlade moraće po svemu sudeći da uđe u komplikovane pregovore sa Edinburgom, gde je čeka predsednica vlade Škotske Nikola Sterdžen, koja je već najavila da će poštovati volju Škota i neće dozvoliti da ih Engleska izvede iz Evropske unije.

Još će teže biti pomiriti rastrgnutu i zbunjenu naciju: oni koji su glasali za „bregzit” očekuju da im se poveća socijalna pomoć, da se poboljša zdravstvo i školstvo, da im se osiguraju radna mesta i viša primanja.

Ogroman broj došljaka iz drugih evropskih zemalja već negoduje zbog izliva mržnje kojima su izloženi posle „bregzita”. Strahuju da će biti oterani u svoje zemlje, sada kada Britanija napušta EU.

Žena će stupiti na čelo britanske vlade nekoliko meseci pre nego što se bude znalo da li će Amerika izabrati prvu ženu na čelo SAD.

U tom slučaju bi odnosi na relaciji London–Vašington bili u čisto ženskim rukama. U svakom slučaju, niko od britanskih pa ni američkih političara ne bi ovog leta trebalo da računa na neki duži odmor.

U tome su bar srpski političari morali da postanu slični sa anglosaksonskim kolegama.