Voćari sami kupili protivgradne rakete

Gvozden Otašević

10. 07. 2016. 21:05

Александар Стојановић у свом воћњаку (Фото: Г. Оташевић)

Miokovci kod Čačka – Miokovci su ovih dana, može biti, najbranjenije selo na svetu. Evo šta raportira Vojkan Tomić (53), predsednik Udruženja „Miokovačka kajsija” u toj naseobini koja počinje devet kilometara od Čačka ka severu:

– Protivgradna stanica u našem selu dobila je za ovu sezonu tri rakete od države, 15 od grada Čačka, Mesna zajednica kupila je pet velikih projektila, a mi voćari sakupili smo 312.000 dinara i od „Trajala” kupili još 12 malih. Od početka sezone, 15. aprila, seoski strelac je dejstvovao dva puta i ispalio 10 projektila, tri državna, šest gradskih i jedan iz Mesne zajednice, što znači da na raspolaganju imamo još 25 raketa – kaže Vojkan Tomić za „Politiku”.

I dodaje:

– Gledao sam ranije da, kako koji dan, ostajemo sa sve manje raketa i nisam mogao da spavam. Zato sam predložio najviđenijim voćarima u selu da damo po 50 evra, kupimo još 12 raketa o našem trošku i spavamo mirno. Uplatili smo 312.000 dinara „Trajalu” i čekamo da stignu. Hvala i Mesnoj zajednici u selu koja je kupila pet velikih projektila, a ako bude potrebno kupićemo još. Videli smo da je ono što je država dala nedovoljno, ali hvala i njoj, hvala i Mesnoj zajednici. Sad idem mirno na konak i imam čemu da se nadam. Kad nema raketa, nema nade. Predložio sam i malinarima iz Bajine Bašte da daju po 10 kilograma svog voća za rakete, kako bi bili mirni – objašnjava Tomić.

Zar je raketni sistem jedina odbrana, možda je bolja zaštita posredstvom osiguravajućih kuća?

– Ja u to nisam siguran. Više verujem kad u mom selu ima 20 ili 30 raketa, nego da mi otvore osiguravajuću agenciju.

Miokovci su, inače, kao veoma prostrano selo, srpski centar za kajsiju. Samo sa ovih nekoliko brda i delom u dva obližnja sela (Prijevor i Trbušani) dolazi čak 15 odsto srpske proizvodnje kajsija. U selu je pre nekoliko dana razmešteno 15 otkupnih stanica i voćari dobijaju od 50 dinara za kilogram padalice, do 100 dinara za branicu. Vrhunska klasa plaća se i 120 dinara.

Na severnom rogu sela, dokle sežu i padine Maljena i Suvobora, juče smo zatekli Rista Gavrilovića (45) iz Bijeljine u Republici Srpskoj, koji već peto leto zaredom kupuje kajsiju u Miokovcima, očigledno zadovoljan onim što će prevesti preko Drine.

– U Bijeljini imam destileriju, gde po najboljim pravilima proizvodimo rakiju od dunja, šljiva, jabuka, krušaka i kajsija. Po tradiciji, kajsiju uzimam u Miokovcima, 20 tona svake godine, i ovog leta plaćam od 60 do 63 dinara po kilogramu. Odmah, na otkupnoj stanici. Ovo je roba kojoj nema mane, i zbog toga uvek dolazim u Miokovce.

Gradonačelnik Čačka Milun Todorović juče je najavio osmu u nizu priredaba „Miokovačka kajsija”, opisujući da to naselje ima 50 stabala kajsija po glavi stanovnika.

Kako sve to izgleda na terenu, u životu? Jedan od najmlađih ovdašnjih voćara, Aleksandar Stojanović (25) s ponosom u središtu sela pokazuje svoje zasade od dva hektara.

– Treće sam pokolenje u ovoj delatnosti. Voćnjak je posadio moj deda, nasledio otac i sad, evo, ja vodim računa o ovom imanju. Ovog leta očekujemo 20 do 30 tona kvalitetne kajsije.

Stojanović pripoveda da se nekada sadilo 360, a danas i više od 500 stabala po hektaru.

– Polovina drveta u selu stara je između 25 i 50 godina a ona najbolja, od jednog veka, i dan danji daju 300 kilograma kajsija u sezoni – reče Aleksandar Stojanović.