Ratne udovice i pravo na ljubav

Dubravka Lakić

14. 07. 2016. 09:05

Из филма „Министарство љубави” Пава Маринковића (Фото: каталог Пулског фестивала)

Pula – Tito se ponovo pojavio u pulskoj Areni! I izazvao gromki aplauz. Pula ne zaboravlja tako lako druga Tita, a i sve kada bi i htela ne dozvoljava to duhoviti i zabavan, ali i veoma složen dugometražni dokumentarni film „Hjuston, imamo problem!” slovenačkog reditelja Žige Virca, kojem je Hrvatska manjinski koproducent.

Da je Titu kojim slučajem bilo pošlo za rukom da do kraja realizuje jugoslovenski svemirski program, umesto što ga je prodao CIA za veliku šaku dolara, Pula bi danas bila Hjuston i to ne samo zbog blizine Briona i Vange na kojima je predsednik Jugoslavije tako rado boravio. Naravno, sve je ovo jedna od mogućih „teorija zavere” sa kojom se Žiga i Boštjan Virc kao koscenaristi poigravaju tvoreći vrlo dobar dokumentarni film sa velikim potencijalom i za redovno prikazivanje u bioskopima. Donedavno se „Hjuston” prikazivao u bioskopima Beograda, a na izuzetan prijem naišao je i na 51. Karlove Vari festivalu na kojem je bio jedan od ravnopravnih takmičara u programu „Istočno od Zapada”.

Pulskoj publici u Areni dopala se još jedna nova hrvatska komedija, hrvatsko-češko-slovenačka koprodukcija „Ministarstvo ljubavi” Pava Marinkovića. Ovaj scenarista i reditelj („Ljubavni život domobrana”, „Okupacija 27. slika” ...), na humoran način pokreće jednu delikatnu temu i pitanje šta bi se dogodilo kada bi država odlučila da stane na kraj udovicama hrvatskih branitelja koje žive u vanbračnim zajednicama, a i dalje primaju penzije svojih pokojnih muževa.

Ovo postaje pokretač filmske radnje tokom koje dva državna činovnika (jedan nezaposleni biolog i jedan bivši opštinski pisar) kreću u avanturu uzduž i popreko primorskog zaleđa maštovito se dovijajući u hvatanju udovica „in flagranti”. Izvrsni glumci predvođeni Stjepanom Perićem, Draženom Kunom, Milanom Štrljićem, Ksenijom Marinković, ali i našom Hristinom Popović (u ulozi jedne od nestašnih udovica), nadomešćuju sve scenarističke plitkosti i u sadejstvu sa produkcijskim dizajnom i fotografijom (slovenački snimatelj Simon Tanšek) čine film Pava Marinkovića dopadljivim gledalištu...

Večeras u Areni publika će već drugi put od početka festivala ponovo i na platnu i na sceni videti i pozdraviti maestralnu hrvatsku glumicu Kseniju Marinković (pojaviće se i treći put kada se bude prikazivala „Dobra žena”). Posle dve komične, sada u dramskoj ulozi u filmu „S one strane” Zrinka Ogreste (nagrađen na beogradskom Festu). I ne samo to, publika će u Areni imati priliku da aplaudira našem glumcu i producentu Lazaru Ristovskom koji je u Ogrestinom filmu odigrao jednu od svojih najboljih dramskih uloga...

Pulski festival se pokazao i kao izvrsna platforma za potpisivanje Sporazuma o saradnji između Jugoslovenske kinoteke i Državnog arhiva Zagreba, a u cilju osnivanja digitalne Zbirke materijala Pulskog festivala. Zahvaljujući ovom sporazumu sva arhivska građa vezana za istoriju ovog festivala nalaziće se na jednom mestu. O prvom pulskom filmskom arhivu juče su govorili Jugoslav Pantelić, direktor beogradske Jugoslovenske kinoteke, Aleksandar Saša Erdeljanović, upravnik Arhiva Kinoteke, Karmen Lotka, načelnica Odjela za zaštitu i restauraciju filmskog gradiva zagrebačkog Arhiva, Gordana Restović, direktorka Pulskog festivala, i Jasna Jaklin-Majetić, predsednica Upravnog odbora festivala.

Pantelić je istakao važnost potpisivanja ovog sporazuma, jer je „Pulski festival oduvek bio izuzetno značajan za kinematografiju ovih prostora”, dodajući da je siguran da će se skupljajući filmsku građu „još svašta naći i saznati”. Erdeljanović je obelodanio da Arhiv Jugoslovenske kinoteke čuva sve pobedničke filmove Pulskog festivala, od osnivanja pa do 1990. godine i da su neki od njih već digitalizovani. Karmen Lotka je napomenula kako po potpisivanju sporazuma sada predstoji veliki posao prikupljanja građe i stvaranja adekvatnih uslova za njeno čuvanje i valjano osmišljavanje pulske Zbirke, dok je Restovićeva istakla da je u dugoročnom planu i osnivanje Kuće filma kao svojevrsnog digitalnog muzeja koji bi na moderan način široj publici predstavio bogatu filmsku istoriju nekadašnjih jugoslovenskih prostora.