Zovite me na posao kad prođe leto
Neću da ustajem iz kreveta za te pare – najčešći je odgovor mladih osoba sa evidencije Nacionalne službe za zapošljavanje, kad su ih iz NSZ pre izvesnog vremena pozvali da rade kao mesari za platu od 20.000 dinara u jednom trgovačkom lancu. Od njih stotinu sa diplomom srednje veterinarske škole, gotovo svi su odbili ponuđeno zaposlenje, a bilo je i „duhovitih” objašnjenja poput – Ja koljem po kućama za veći novac.
Iskustvo zaposlenih u NSZ govori da veliki broj mladih (uzrasta do 30 godina) kojima pronađu posao u letnjem periodu, umesto da su oduševljeni što će se konačno rešiti statusa nezaposlenog lica, na dobijenu ponudu kažu – Uh, pa sad idem na more! Da li taj posao može da sačeka do jeseni?
Unija poslodavaca Srbije nedavno je iznela da je čak 70 odsto mladih neaktivno na tržištu rada – ne traže posao i spremniji su da sede kod kuće i dobijaju džeparac od roditelja. Stručnjaci Nacionalne službe za zapošljavanje kažu da, prema podacima Ankete o radnoj snazi za 2015. godinu, mlađe od 30 godina odlikuje niska stopa radne aktivnosti (29 odsto), koja je dvostruko niža u odnosu na ukupno stanovništvo radnog uzrasta (63,4 procenta). U prevodu, svega trećina mladih osoba aktivno traži posao.
– Stopa nezaposlenosti mladih do 30 godina je 43 odsto, i dvostruko je viša u odnosu na ukupno stanovništvo radnog uzrasta (18,5 procenata). Sa druge strane, stopa zaposlenosti mladih iznosi 16,4 odsto i trostruko je niža u odnosu na stanovništvo radnog uzrasta (52 odsto). To znači da je zaposlena tek svaka šesta osoba do 30 godina. Ovi podaci ukazuju i na nepovoljan položaj mladih na tržištu rada – ističu stručnjaci Nacionalne službe za zapošljavanje.
O odnosu mladih prema radu govorio je i premijer Aleksandar Vučić, tokom prekjučerašnje posete kompaniji Bekament u Aranđelovcu. – Svi bi da se zaposle, ali niko neće da radi u proizvodnji, jer nismo tako decu vaspitali – rekao je Vučić dodajući da je to najveći problem Srbije
Oni primećuju da se mladi duže zadržavaju u sistemu školovanja – žive sa roditeljima i računaju na njihovu finansijsku podršku. U takvoj poziciji, jedan broj njih, pre svega visokoobrazovanih, duže ostaje nezaposlen i bira posao koji je u vezi sa stečenim obrazovanjem ili je u skladu sa njihovim interesovanjima.
– Od početka godine 47.967 osoba iz kategorije mladih do 30 godina upućeno je poslodavcima, na osnovu prijavljenih potreba za zapošljavanjem, koje poslodavci dostavljaju Nacionalnoj službi. Naši podaci govore da je 7099 osoba (14,8 odsto) opravdano odbilo ponuđeno zaposlenje, a samo 148 lica je neopravdano odbilo ponuđeno zaposlenje – kažu stručnjaci Nacionalne službe za zapošljavanje, uz zaključak da brojke ponekad opovrgavaju stereotip da mladi ne žele da rade.
Iskustvo zaposlenih u Omladinskim zadrugama svedoči da mladi nemaju radne navike ni preveliku motivaciju da zarade džeparac.
– Kad im ponudite bilo koji posao koji podrazumeva nešto veći fizički napor, kao što je rad na utovaru robe ili branje voća na nekoj plantaži, obično nam odgovore da neće to da rade. „Poslom po meri” smatraju prodaju sladoleda, promociju popularnih brendova, deljenje letaka i eventualno rad u kafiću, i to svega četiri do šest sati dnevno. I to ne celo leto, već samo 15 do 20 dana, da bi zaradili džeparac za letovanje – kaže Nikola Milić iz Omladinske zadruge Bulevar.
Naš sagovornik dodaje da se često dešava da se mladi ne pojave na poslu, a da prethodno nisu obavestili ni poslodavca ni omladinsku zadrugu. Milić kaže da nema utisak da je mladima stalo da ostave dobar utisak kod poslodavca, kao da im nije cilj da dobiju preporuku za naredni radni angažman.
Dušan Milenković, diplomirani politikolog iz Centra za spoljnu politiku kaže da se veliki broj njegovih kolega začudi kad ih poslodavac pita kakvo radno iskustvo su stekli prilikom školovanja.
– Većina mojih kolega nakon poslednjeg junskog ispita pakuje kofere i ide na selo ili na more. Ja sam gotovo svako leto radio – nekad na građevini kako bih zaradio za letovanje, nekad sam volontirao zarad bogatije radne biografije. U zapadnim zemljama, nezamislivo je da se fakultet završi a da se nema nijedan dan radnog iskustva – neki zamrzavaju fakultetsku godinu da bi stekli to iskustvo, jer znaju da će budući poslodavci ceniti njihov radni angažman – istakao je Milenković na skupu „Kakva budućnost čeka mlade ljude u Srbiji?“ koji je nedavno održan u organizaciji Centra za razvoj Srbije.