Kako 0,05 odsto ugrožava Evropu

Anica Telesković

16. 07. 2016. 10:45

„Hestil Srbija” nikada nije planirao uvoz čelika iz Kine i njegovu preprodaju u EU. To je u suprotnosti sa našim ciljem da zaposlenima omogućimo očuvanje radnih mesta.

Ovim rečima” Sihai Song, direktor novoosnovanog preduzeća „Hestil Srbija“ koje je preuzelo imovinu „Železare Smederevo”, komentariše zabrinutost evropskih proizvođača čelika da će njihovo tržište preplaviti jeftin čelik iz Kine.

– Zbog čega su druge evropske kompanije odbile da učestvuju u trci za privatizaciju „Železare Smederevo” kako bi pomogli svojim prijateljima sa istog kontinenta? A sada sumnjaju da će se čelik prodavati po nižoj ceni nakon što je kineski investitor preuzeo fabriku – kaže Sihai.

„Hestil” će uskoro početi obnavljanje svojih postrojenja u Srbiji kako bi fabrika povratila svoju vitalnost i sačuvala više od 5.000 radnih mesta, najavio je Sihai.

– To predstavlja naš prioritet i našu obavezu i to su potvrdili predsednik Vlade Republike Srbije i predsednik Narodne Republike Kine. „Hestil” se danas nalazi u Srbiji i sebe smatramo srpskom kompanijom. U skladu sa tim, poslovaćemo u okvirima zakona Republike Srbije, jer je ovo država u kojoj se poštuje vladavina zakona – rekao je Sihai.

On dodaje da veruje da je Vlada Republike Srbije kompetentna i sposobna da odgovori Evropskoj komisiji u vezi sa antidampinškim pitanjima. Železara u Smederevu je mali proizvođač čelika u poređenju sa proizvođačima iz Evropske unije (EU) i njen udeo na tržištu je manji od 0,4 odsto, podsetio je Sihai.

Sihai Song, direktor novoosnovanog preduzeća „Hestil Srbija”, kaže da nikada nisu planirali da uvoze čelik iz Kine i preprodaju ga u Evropskoj uniji

Kako može da se vidi u izveštaju revizorske kuće KPMG o „Železari Smederevo”, prošle godine u ovoj čeličani proizvedeno je 855.000 tona čelika. To je čak 187 puta manje od ukupe proizvodnje čelika u Evropskoj uniji. Zemlje članice EU na kraju 2015. godine izlile su nešto malo više od 160 miliona tona čelika. U najbolja vremena „Železara Smederevo” proizvodila je najviše dva miliona tona čelika godišnje. To pokazuju podaci sa internet stranice ove firme.

Srbija gotovo da predstavlja statističku grešku u globalnoj industriji čelika. Ceo svet prošle godine izlio je 1,6 milijardi tona čelika. Udeo „Železare Smederevo” u tom globalnom kolaču iznosi svega 0,05 odsto.

Pri tome je Kina neprikosnoveni igrač u svetskoj čeličnoj industriji. Od 1,6 milijardi tona, koliko je prošle godine izlio ceo svet, Kina je proizvela 50 odsto te količine. To je čak deset puta veća proizvodnja od američke. U poređenju sa celom Evropskom unijom, Kina je prošle godine izlila pet puta veću količinu čelika. Od ukupno 803 miliona tona čelika, koliko je Kina prošle godine proizvela, skoro osminu te količine čini izvoz (111 miliona tona).

Podaci Svetske asocijacije za čelik pokazuju i da je Kina za godinu dana smanjila proizvodnju čelika za 19 miliona tona. Zvanični Peking je to, uostalom, i obećao. Međutim, od početka ove godine proizvodnja čelika u Kini raste.

Kada je o ceni reč, kineski čelik ubedljivo je najjeftiniji na svetu. Prema poslednjim podacima jedna metrička tona kineskog čelika 11. jula koštala je 320 dolara. Američki čelik istog dana prodavao se po više nego dvostruko većoj ceni (691 dolar po metričkoj toni). Evropski čelik bio je nešto jeftiniji (459 dolara po metričkoj toni), ali i dalje znatno skuplji od kineskog.

Kada je o regionu reč, Srbija je po proizvodnji čelika prošle godine proizvela više od Bosne i Hercegovine (819.000 tona), ali manje od Mađarske (1,87 miliona tona) i Grčke (1,67 miliona tona).

Mekinsi: Profesionalni menadžment nije naša specijalnost

Iako je ova konsultantska kuća viđena za upravljanje kompanijom RTB „Bor”, oni kažu da to nije njihova struka

„Mekinsi” analizirao rad RTB Bora (Foto G. Tončev-Vasilić)

Srbija je, prema brojnim indikatorima, jedna od najperspektivnijih privreda u regionu. Rast koji ekonomija beleži u poslednjem periodu zasnovan je na veoma zdravim temeljima: povećanju izvoza i stranih direktnih investicija. Ovim rečima stručnjaci američke konsultantske kuće „Mekinsi” odgovaraju na pitanje „Politike” koji je njihov interes da otvore kancelariju u Beogradu.

„Srbija je jedna od najperspektivnijih privreda u regionu, što pokazuju brojni indikatori: rast stranih direktnih investicija, rast izvoza i smanjenje stope nezaposlenosti. Stabilnost tržišta dodatno garantuje sporazum sa Međunarodnim monetarnim fondom i mere fiskalne konsolidacije koje su do sada bile uspešno primenjivane. Svi ovi efekti zajednički grade održivu bazu za zdrav ekonomski razvoj. Takođe, Srbija je na putu da postane deo Evropske unije u bliskoj budućnosti, a prošlo iskustvo pokazuje da učlanjenje u EU ima pozitivan uticaj na ekonomiju novih zemalja članica”, ocenjuju iz „Mekinsija”.

 „Mekinsi” je nedavno i zvanično dodao Srbiju na mapu svojih kancelarija širom sveta, a u pisanom odgovoru našem listu ističu da će to ojačati ulogu naše zemlje kao pouzdanog regionalnog izvora talenata za ovu kompaniju. Lazar Krstić, bivši ministar finansija, svakako je jedan od talenata kog je „Mekinsi” pronašao u Srbiji. Pitali smo kakva je bila njegova uloga u otvaranju kancelarije u Beogradu.

„Lazar Krstić je trenutno partner u našoj kancelariji u Ženevi i zadovoljstvo nam je što je bio u mogućnosti da nam se kao gost pridruži na otvaranju kancelarije prošle nedelje. Bilo bi nam veoma drago da Lazar svojom ekspertizom da svoj doprinos razvoju regiona, međutim, u ovom trenutku, zbog privatnih obaveza, on će nastaviti da radi sa klijentima iz Švajcarske i zapadne Evrope”, objašnjavaju.

O konkretnim poslovima nerado govore, jer je kako kažu njihova globalna politika da „izuzetno poštuju princip poverljivosti.”

Ipak, ova konsultantska kuća je u poslednje vreme u Srbiji veoma aktivna. Radili su sveobuhvatnu analizu za RTB „Bor” koja je, između ostalog pokazala, da ova kompanija ima problema sa upravljanjem. „Mekinsijev” stručni tim vodio je Boris Dragović, koji je inače, bivši šef kabineta Lazara Krstića. Na pitanje koliko je Srbija platila tu analizu, u „Mekinsiju” ne odgovaraju. Samo finansijski rezultati koje ostvarujemo su neprocenljivi za naše klijente i na globalnom nivou vrede oko 25 puta više od naših honorara, ističu.

„Na godišnjem nivou, ulažemo više od 500 miliona dolara u kapacitete izgradnje i razvoja znanja – što je više od budžeta za istraživanje koje imaju poslovne škole ’Harvard’, ’Stenford’ i ’Vorton’ zajedno. To nam omogućava da svojim klijentima pružimo uslugu baziranu na najsavremenijim saznanjima iz bilo koje oblasti našeg rada”, ističu.

Na našu konstataciju da u timu Borisa Dragovića nije bilo stranih stručnjaka ističu da su projekat, takođe, vodile i kolege i partneri iz regiona centralne i istočne Evrope i našeg Servisa za obnovu i transformaciju. Dragović je na funkciji mlađeg partnera vodio tim koji je radio ovu analizu, objašnjavaju.

Iako se u ovdašnjoj javnosti „Mekinsi” najčešće spominjao kao konsultantska kuća kojoj će biti povereno profesionalno upravljanje RTB „Borom”, oni odgovaraju da nisu specijalizovani za profesionalni menadžment.

„Naša odluka da li ćemo podržati proces transformacije određene kompanije zavisi od toga da li naša ekspertiza i znanje mogu da kreiraju dodatnu vrednost za klijenta. Imajte u vidu da je bilo kakav potencijalni nastavak saradnje sa kompanijom RTB ’Bor’ u budućnosti predmet pregovora u skladu sa interesima svih zainteresovanih strana. Takođe, istakli bismo da bi dogovor o nastavku saradnje bio u skladu sa pravilima koje propisuje zakonska regulativa Republike Srbije”, ističe.

Ne žele da potvrde da li su radili studije za „Petrohemiju”, „Azotaru” i MSK. Kažu samo da postoji veliki potencijal u Srbiji, kako u privatnom, tako i u javnom sektoru. „Molimo vas da razumete da je naša dugoročna politika od koje ne možemo da odstupimo da ne komentarišemo poslovanje konkretnih kompanija, bilo da su naši klijenti ili ne.”