Šta biraju bibliotekari

15. 07. 2016. 19:00

Милош Илић, Свеж ум, уље на платну, рад са изложбе "Млади 2016" Ниш арт фондације

Kada bi čitaoci znali koji put pređe knjiga do biblioteke, kada bi čuli nezadovoljne izdavače, komisije koje sastavljaju spisak knjiga koje predlažu bibliotekama i bibliotekare koji knjige konačno biraju, bojažljivo bi stupali u ova zdanja kulture.

Otkup knjiga za biblioteke je događaj koji izaziva žestoka osporavanja na kulturnoj sceni, najpre zbog kvaliteta knjiga koje dospevaju u biblioteke.

Bibliotekari su ove godine dali prednost popularnoj literaturi nad humanističkim naukama i nad kvalitetnom književnošću.

Marina Vulićević

 

DEVETA UMETNOST

Superheroji srpskog stripa

U do­ba ka­da su na­sta­li i naj­po­zna­ti­ji kla­sič­ni su­per­he­ro­ji, Su­per­men (1938) i Bet­men (1939), pra­će­ni sa tu­šta i tma srod­nih ma­ski­ra­nih bo­ra­ca pro­tiv kri­mi­na­la i van­red­no ži­va strip pro­duk­ci­ja u Be­o­gra­du ima ade­kvat­ne par­nja­ke 

Ve­ro­vat­no pr­vi pra­vi srp­ski su­per­he­roj, sve sa do­mi­no ma­skom, pla­štom i mla­dim po­moć­ni­kom je­ste „Zi­go­mar” (1939–1941) plod­nog sce­na­ri­ste Bran­ka Vi­di­ća i pre­ra­no pre­mi­nu­log cr­ta­ča Ni­ko­le Na­vo­je­va.

Pu­bli­ko­van s ve­li­kim uspe­hom u strip ma­ga­zi­nu „Mi­ki­je­vo car­stvo”, ob­ja­vlji­van je i u Bu­gar­skoj, Ita­li­ji i Ar­gen­ti­ni, a zbog su­sre­ta sa svo­jim uzo­rom Fan­to­mom (epi­zo­da „Zi­go­mar pro­tiv Fan­to­ma”), iza­zvao je ve­li­ku pa­žnju kod fa­no­va ovog ju­na­ka u SAD.

Zi­go­mar je ta­ko­đe vi­še­stru­ko re­prin­to­van, a pla­ni­ra se i nje­go­vo ob­na­vlja­nje u no­vim avan­tu­ra­ma.

Pavle Zelić

 

NAKON BREGZITA

Razlaz prve i druge Britanije

Podela Velike Britanije na prvu i drugu je noviji fenomen, ali preti da preoblikuje politiku ostrva sledeće dve decenije.

Zemlje razvijene zapadne hemisfere su trenutno svedoci nečega što se već dogodilo na teritoriji stare Jugoslavije, odnosno prenosa glavnih mehanizama političkih promena sa ideje ekonomskih razlika na ideju politike identiteta.

Nakon „bregzita” Britanija je podeljena po geografskim i demografskim linijama koje su slične našoj podeli na prvu i drugu Srbiju.

Glavni politički sukob više nije toliko ideološki, levi ili desni, već zavisi od političkih vrednosti određenih društvenih skupina.

Ana Omaljev

 

20 ISPOD 40: PORTRETI SRPSKIH PISACA

Izazovi (samo)posmatranja: Ivan Antić

Čitanje kratkih priča, hteli to ili ne, podlegne želji da se potraži jedinstveno pripovedačko stanovište koje drži u svom vidokrugu raznolike prozne mikroceline

(Foto Miran Pflaum)

Neko bi pomislio da je lako napisati kratku priču, ne zato što je, navodno, kratka, jer je njena dužina promenljiva kategorija, već zato što posle jednostavne pretrage i dva klika možemo doći do nekoliko praktičnih uputstava za pisanje, uglavnom solidno sistematizovanih, verovatno i korisnih.

Ko ne voli „kako da“ pristup, može da pogleda tekst Davida Albaharija „Kako čitati kratku priču“ (opet jedno „kako“, i još pride deo ciklusa „Kako čitati“, održanog u Narodnoj biblioteci Srbije 2003/2004), jer se on odmah ogradio od sopstvenog naslova, ne davši nam ni odgovor, ni smernicu, ali zato približivši doživljaj ove prozne vrste najviše moguće.

Upravo je Albahari ime koje se pominje u kritici o Ivanu Antiću (1981), u poređenju njihovih pripovedačkih pozicija (M. Čakarević) koje deli razmak od nekoliko decenija.

Kritičarska ljubav prema kontekstima ne treba da zavede na poređenja i traganja za mogućim uticajima, to nije potrebno za razumevanje proze Ivana Antića.

Dragana Stolić

 

Ekskluzivno iz Roterdama: Sesil Makloren Salvan

Put u džezersku nedođiju

(Foto Joke Schot)

Na popodnevnoj sijesti u kafeu Morlaki u Peruđi, očekujući nastup Sesil Makloren Salvan na festivalu „Umbria Jazz”, Evan Haga, mladi urednik magazina „JazzTimes”, bezobzirno je provocirao našu radoznalost vestima iz Amerike.

Devojka, čije bi vas ime pre asociralo na neuhranjene imitatorke Edit Pjaf po pariskom metrou, ostvarila je četvorostruki trijumf u godišnjim anketama kritičara DownBeat-a, uključujući i nagradu za najbolji album „WomanChild”.

Dva sata kasnije sam znao: Sesil, tada dvadesetčetvorogodišnjakinja, okitila se biserima iz istorije džeza, bluza i vodvilja, da osvetli put čiste ljubavi i povede nas u krasnu džezersku nedođiju. 

Voja Pantić