Katon Stariji iz Rače
Илустрација Драган Стојановић
Da jedan opozicionar pristupi naprednjacima možda i nije neka novost, ali odjek koji je izazvao ulazak Aleksandra Senića u SNS bio je takav da je Aleksandar Vulin zbog njega oživeo svoje sećanje na strip „Alan Ford”, a imaginarni lider Ljubiša Preletačević Beli mu je poručio da je zasenio prethodnike. Jedan od osnivača SDS-a Borisa Tadića, poznat i po tome što je 2014. odlučio da pusti bradu kao simbol „ličnog otpora” protiv vlasti Aleksandra Vučića, sada je poručio da građani „očigledno podržavaju” mandatarevu politiku i da „nije bilo logično” da odbije njegov poziv.
Tako se u naprednjačkom taboru našao političar u čijoj biografiji stoji i da je bio poslanik s najviše usvojenih amandmana u prethodnom sazivu parlamenta i predsednik Odbora Skupštine za evropske integracije. Svoje novo opredeljenje obrazložio je i time da nije direktno iz SDS-a otišao u SNS, već da je prvo napustio Tadićevu stranku, a kasnije postao član Glavnog odbora SNS-a i poverenik za opštinu Rača, iz koje dolazi.
„Želim da aktivno doprinesem poboljšanju projekata, a ne da komforno sedim u opoziciji i razgovaram o njenom ujedinjenju, koje je unapred osuđeno na propast”, glasila je njegova poruka.
Rekao je i kako ga je Boris Tadić na rastanku ispratio savetom „da se čuva”, pa bi neko ironičan mogao da kaže kako je poslušao bivšeg lidera. A Ljubiša Preletačević Beli, čestitajući Seniću, upitao je SDS da li je u toj stranci neko uopšte ostao.
Dok je puštao bradu, Senić je, kritikujući vlast, citirao i čuvenog rimskog senatora Katona Starijeg. Govorio je da državni funkcioneri, kad nemaju odgovor kako da se popravi ekonomija ili otvore poglavlja sa EU, ponavljaju da Srbija neće uvesti sankcije Rusiji.
„Tako je, u starom Rimu, Katon ponavljao da Kartaginu treba razoriti, bez obzira na to šta je tema razgovora”, govorio je tada Senić.
Možda mu baš takve reči nije zaboravio Vulin, pa je njegov ulazak u SNS parafrazirao citatom iz stripa „Alan Ford” da je „bolje biti bogat, nego siromašan”, dodajući da ljudi poput Senića tako zaključuju da je „bolje biti na vlasti ceo život, od DS-a pa nadalje, nego u opoziciji”.
Bilo da je to tačno ili da su Senićeve namere ipak iskrene, činjenica je da je član DS-a bio od 2002. do 2014. i da je radio još u vladi Zorana Đinđića, kao savetnik ministra urbanizma i građevine. Bio je uključen i u izgradnju infrastrukturnih, kapitalnih i industrijskih objekata, asistent je na Građevinskom fakultetu u Beogradu i sudski veštak u toj struci, a osim zvanja građevinskog inženjera, ima i diplomu ekonomiste. U sazivu 2012–2014. kao poslanik DS-a bio je na čelu Odbora za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu. U njegovoj biografiji navedeno je i da je rođen 1978, da je član Mense, ali i Profesionalnog udruženja instruktora ronjenja.
Čini se kao da je tu svoju veštinu iz vode preneo i na srpsku političku scenu, u kojoj mnogima nije lako da se snađu i izrone da bi opstali. Reklo bi se da je Senić dobro promislio kako ne bi ostao bez daha i potonuo.