Da li se otvara srpski Čilkot
НАТО бомбардовање Ниша маја 1999. године (Фото Танјуг)
„Mislim da će brzo doći vreme da se preispita ne samo bombardovanje Iraka, već i ono što je urađeno u Srbiji 1999”, rekao je Ivica Dačić. Tim iskazom šef srpske diplomatije izrazio je priželjkivanje mogućeg otkrivanja spoljnopolitičkih „brljotina” zapadnih zemalja pri odluci da se bombarduje SRJ. Nije Dačić pritom aludirao samo na „Čilkotov izveštaj” u vezi s obmanama koje je uoči invazije na Irak britanskoj javnosti priredio njen tadašnji premijer Toni Bler, već i na dvodecenijsko pokroviteljstvo SAD nad nezavisnošću Kosova, koje je prilikom boravka u Beogradu pomenula Viktorija Nuland.
Prema njegovim rečima, svi dobro znaju da u kosovskom selu Račak, gde se navodno desio zločin, koji je bio neposredan povod za bombardovanje SRJ, deo civila nije sahranjen na tom mestu, a kad se pitaju seljaci, oni kažu da su na vojnom groblju.
„Kako su to onda ubijeni civili?”, pitao je Dačić. „Sedamnaest godina posle bombardovanja ne možemo tek tako da kažemo da ćemo uskladiti potpuno našu spoljnu i bezbednosnu politiku, jer su u EU svi samo naši prijatelji. Moram da kažem da, nažalost, nije baš tako i to je činjenica. Mi želimo da nosimo svoj deo odgovornosti i nosimo svoj krst, ali ne možemo samo mi da budemo ti”, poručio je on.
„Ako je politika jedne zemlje bila da se 20 godina ulaže u nezavisnost Kosova, onda mislim da moramo da tražimo ne samo greške u našem sistemu”, zaključio je on na beogradskoj konferenciji „Globalna strategija spoljne i bezbednosne politike EU i zapadni Balkan”. Dačić je, odgovarajući izvestiocu Evropskog parlamenta Dejvidu Mekalisteru, poručio da prijatelji kosovske nezavisnosti i oni koji podržavaju nešto protiv Srbije, od nje ne mogu očekivati da svojim prijateljima zatvara vrata i uvodi sankcije.
Komentarišući ovu izjavu, deo javnosti više naglašava „greške u našem sistemu”, tvrdeći da je Dačić na ovaj način samo prikupljao političke poene, dok neki drugi smatraju da će zapadna javnost svakako pre ili kasnije staviti ovu temu na dnevni red.
Predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko kaže da ne veruje da će se tema bombardovanja SRJ postaviti na način na koji je to učinjeno s invazijom na Irak, a Dačićevu izjavu komentariše kao „špekulaciju koja je pre svega vođena aktuelnim političkim trenutkom u Velikoj Britaniji”.
Biserko za naš list dodaje i da je Srbija znatno pre uključivanja Amerikanaca u priču izgubila ideju da vlada Kosovom, ali ga „drži kao argument za svoje druge aspiracije, pre svega u Bosni”.
„Već osamdesetih godina govorilo se o podeli Kosova, a 1996. i pojedinci iz SANU izlaze s tom idejom. Takođe, za vreme intervencije NATO-a Dušan Bataković je u jednom tekstu napisao da se Kosovo spontano kantonizovalo”, smatra Sonja Biserko.
Nasuprot tome, potpredsednik Dačićevog SPS-a istoričar Predrag Marković napominje povezanost invazije na Irak i NATO bombardovanja SRJ koje joj je prethodilo. Tu vezu, prema njegovom mišljenju, upravo naglašava i Toni Bler.
„I on (Bler) je tvrdio da je Kosovo super, a da Irak baš nije Kosovo, i tako dalje. Upravo na njegovom primeru vidi se direktna veza između ta dva događaja jer je prividna pobeda u Srbiji bila uvod u dešavanja u Iraku i Avganistanu i začetak politike intervencija”, napominje Marković, koji je uveren da će akademski i naučni krugovi u Engleskoj i Zapadnoj Evropi, kao i u SAD, bez obzira na poteze koje će vući Srbija, vremenom konstatovati slom takve intervencionističke politike.
„Kad se jednog dana bude govorilo o slomu politike intervencija, početak će biti takozvana humanitarna intervencija NATO-a u Srbiji”, ističe Marković.
Upitan da prokomentariše teze „druge Srbije” o tome da je represija Slobodana Miloševića nad Albancima doprinela bombardovanju, on kaže da, „ako su ljudska prava bila u pitanju, Albanci su to mogli da reše izlaskom na izbore i demokratskim rušenjem Miloševića”.
„U tome su mogle da ih podrže velike sile i kažu im da izađu na izbore, jer nema tog srpskog političara kojeg ne bi oborilo opredeljivanje albanskih glasača”, zaključuje Marković.
I analitičar Milan Nikolić kaže da će pre ili kasnije sigurno doći do preispitivanja bombardovanja SRJ, a možda i vazdušnih udara na srpske snage u BiH 1995. godine. Ali, dodaje, zapadnoj javnosti je za sada prioritet uloga njihovih vlada u sukobima na Bliskom istoku, jer su oni doveli do drastičnijih posledica.
„Već je bilo nekoliko istupa pojedinaca koji su politički ili vojno bili angažovani u napadu na SRJ i ocenili to kao veliku grešku protiv međunarodnih pravnih uzusa. Ta tema je, dakle, već načeta, a verovatno će se u narednih desetak godina malo više otvoriti. Ipak, NATO bombardovanje SRJ nije izazvalo velike posledice. Štaviše, ni petooktobarske promene i izručenje Miloševića Hagu ne mogu se, kako to radi propaganda, pripisati NATO-u, već želji srpskog naroda za demokratijom i da se vidi kraj lošem režimu”, smatra Nikolić.
S druge strane, dodaje, intervencijama u Iraku, Avganistanu, Siriji, ali i Libiji i Egiptu, „izazvan je veliki darmar”.
„Cena nafte je žestoko doterana do nekih granica koje su, pokazalo se, loše i za zemlje koje je troše, a tu je i niz pokreta nastalih kao reakcija na zapadno mešanje u stvari bliskoistočnih naroda, pri čemu je Islamska država jedan od najgorih. Ali niko ne može da garantuje da posle nje neće doći nešto još gore”, ističe Nikolić.
I on, poput Markovića, smatra da je 1999. bila začetak „humanitarnog intervencionizma”, kojim je zapravo počelo gaženje dotadašnjeg poretka u svetu.
„Pre ili kasnije neko će to povezati i reći da je to bila prva greška i da ono što se predstavlja kao rezultat bombardovanja nema veze s tom intervencijom”, kaže Nikolić.