Kako severnjaci sviraju Debisija

19. 07. 2016. 17:05

Rocher квартет (Фото: лична архива)

Aranđelovac – Konačno se, posle mnogo godina, na aranđelovačkoj Smotri „Mermer i zvuci“ čulo jedno veliko simfonijsko telo – VU orkestar iz Holandije pod vođstvom dirigenta Dana Admirala koji je svoje umeće sticao kod slavnog Kirtila Kondrašina i koji je (kao i naši Živojin Zdravković i Bojan Suđić) i oboista.

Posebna zanimljivost ovog orkestra, osnovanog 1962. godine, jeste što su njegovi članovi studenti ali ne muzičke akademije nego raznih drugih fakulteta – oni će sutra biti lekari, inženjeri, pravnici, biolozi, ali sa zajedničkim imeniteljem – voleće muziku i sigurno će se sećati putovanja u različite zemlje za vreme raspusta, a ove godine – izbor je pao na Srbiju.

Njihov program bio je pretežak za skup osamdesetak mladih amatera.

Interpretirali su Debisijevu „Iberiju“ na način kako severnjaci sviraju mediteranske ritmove: odmereno, izbrojano, ali bez južnjačke strasti i impresionistički razuđenog spektra boja. Francuski kompozitor je ovo delo pisao pod uticajem španskog kolege i prijatelja Manuela de Falje, koji je došao u Pariz sa namerom da ostane samo par nedelja, a ostao je čitavih sedam godina, drugujući sa francuskim autorima, Ravelom, Debisijem, Polom Dika. Debisi je osetio špansku nit iznutra i sjajno je preneo u svoju „Iberiju“!

Ostala dela bila su manje zahtevna, ne u tehničkom nego u izražajnom smislu. Ravelov „La Valse“, nastao u Beču, pod uticajem nezaboravnih dela Johana Štrausa Mlađeg i jedno od poslednjih dela Sergeja Rahmanjinova, trostavačne „Simfonijske igre“, nastale tri godine pre smrti 1940. na Beverli hilsu, gde je njegova stvaralačka (u svakom segmentu duboko ruska) imaginacija gotovo sasvim usahnula.

Orkestar amatera je svirao klasična dela, a profesionalci evergrin i džez kompozicije!

Bend Rocher, koji je 2010. osnovan kao duo u sastavu Radmila Vardalić, violinistkinja, i Dejan Rokvić, violista, prerastao je u kvartet, i u bend. Našoj mladoj violinistkinji (koja je učila i klavir i solo pevanje) i violisti (prvom violisti Simfonijskog orkestra RTS) pridružili su se i violinista Đorđe Pantelić, kontrabasista Vojislav Despotović i perkusionista sa Kube Lazaro del Toro Vega, koji je svoje umeće pokazao na dvocifrenom broju instrumenata.

Sve vreme sviraju sa osmehom, šireći i na publiku osećaj koliko je divno baviti se ovim poslom. „Presvlačili“ su se i u „Crnog Orfeja“ i u „Pink Pantera“, pocrtavajući ritmove tanga, bluza, sambe, odlažući gudala i uzimajući svoje instrumente kao da su gitare i unoseći u publiku topli optimizam. Ostavljaju utisak slatkog u svim čulima, baš kao i bombone po kojima su nazvali svoj bend.

Zemunski kamerni orkestar, osnovan 2004, doneo je sintezu prethodnih koncerata.

Kao da su se umetnici na ovogodišnjoj Smotri držali Hegelovog trojedinstva! „VU“ orkestar je bio svojevrsna teza: amateri sa izrazito klasičnim programom i dirigentom bez palice, Rocher kvartet, razume se, bez dirigenta, pravi profesionalci, a sviraju (doduše vrhunski) dela zabavnog žanra kao antiteza, a Zemunski kamerni orkestar koji je sinteza i u izboru programa i u spoju klasičnog i popularnog i u sintezi opšteg umetničkog čina, dirigent je i najavljivao program, sjajno komunicirajući sa publikom (koja mu je na kraju priredila stojeće ovacije), uzimao i daire sa praporcima i triangl, sve u cilju da im približi ono što sam obožava, na način kako je to svojevremeno radio i njegov veliki kolega i beskrajni šarmer Leonard Bernštajn (i Đorđe Stanković se usavršavao u Sjedinjenim Američkim Državama), šetajući delima po raznim zemljama i kontinentima, od Baha, Betovena, Čajkovskog, Bramsa i Bartoka do filmske i ciganske muzike podižući temperaturu za više stepeni u hladnoj julskoj noći pod Bukuljom.