Vanredno stanje

Žarko Rakić

21. 07. 2016. 22:00

Francuska i Turska su u vanrednom stanju. Dve velike države, na zapadu i istoku Starog kontinenta, ne pritiskaju iste muke, ali su posegnule za istim rešenjem – živi se i radi pod posebnim uslovima.

Francuzi od novembra prošle godine žive u vanrednom stanju, koje je proglašeno posle terorističkih udara u Parizu. Vanredno stanje bilo je ovog leta pred ukidanjem, ali je napad u Nici poremetio planove za povratak u normalno stanje.

Pogled u noviju istoriju otkriva da vanredno stanje Francuzima nije sasvim nepoznata politička kategorija. Sredinom prošlog veka, tačnije 1955. godine, u Francuskoj je proglašeno vanredno stanje zbog početka rata u Alžiru.

Posle toga ista situacija se ponovila još tri puta: 1985. vanredno stanje je proglašeno zbog nasilja koje je pratilo zahtev da Nova Kaledonija dobije nezavisnost, 2005. zbog velikih nemira koji su potresli celu zemlju, a 2015. Francusku su izbacili iz normalnog koloseka teroristi.

Žestina terorističkih napada na Francusku i veliki broj civilnih žrtava bili su sasvim razumljiv povod da država posegne za vanrednim merama i uvede vanredno stanje.

Situacija sa Turskom sasvim je drugačija. Država na dva kontinenta – kao most između Evrope i Azije – već nekoliko godina klizi na tankoj granici između redovnog i vanrednog stanja.

Rat sa Kurdima, ratovi u komšiluku (Irak, Sirija), sukob sa Rusijom, nesporazumi s Evropom i SAD, milionski talas izbeglica koji je preplavio zemlju, napuštanje – na mala vrata – sekularizma, najblaže rečeno kontroverzna politika predsednika države Redžepa Tajipa Erdogana, samo su najvažniji, problematični delovi mozaika današnje Turske koji su iskakali iz „normalnog” stanja.

Pokušaj državnog udara – bez opredeljivanja da li je to bio spontani pokušaj obaranja Erdogana ili njegov vešt manevar da dobije odrešene ruke za obračun sa neistomišljenicima – zvanično je bio povod za uvođenje vanrednog stanja. I eto Francuske i Turske u istom košu.

Ali samo prividno. Pariz vanredno stanje koristi da leči rane koje je narodu i državi naneo terorizam – da ojača bezbednost i omogući Francuzima da iz vanrednog sigurno zakorače u normalno stanje.

Turska je, stiče se utisak, spremna da vanredno stanje iskoristi za organizovanje velikog „čistilišta” kroz koje će proći celokupan državni aparat – od generala, preko sudija do nastavnika i opštinskih ćata – za obračun sa pristalicama Fetulaha Gulena, ljutog Erdoganovog protivnika, po spiskovima koji su očigledno već ranije pripremljeni.

I sve to dok nad glavama Turaka lebdi pretnja da će biti vraćena i smrtna kazna.

Zapadni mediji su Erdoganovo vanredno stanje, i pre nego što je uvedeno, proglasili za civilni udar koji će iz temelja uzdrmati i promeniti današnju Tursku. Koliko su u pravu, biće vidljivo već za tri meseca, kada bi vanredno stanje, kako obećavaju vlasti, trebalo da bude ukinuto.