Potrošićemo svaki ruski dolar
(Фото Милета Мирчетић)
Potrošićemo svaki dolar ruskog kredita. Nema razloga da to ne učinimo ukoliko se u pregovorima srpskog i ruskog ministarstva finansija dogovori produžetak roka za korišćenje ovog zajma u ukupnom iznosu od 800 miliona dolara.
Ovim rečima Zorana Mihajlović, potpredsednica vlade i ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, odgovara na pitanje „Politike” da li je za Srbiju reputacioni rizik ako i posle produžetka roka ne budemo bili u stanju da potrošimo odobrena sredstva.
„Ne postoji nijedan razlog da se ne ispoštuju rokovi. O ruskom kreditu pregovaralo se od 2008. godine i ni jedan jedini dolar nije povučen do dolaska ove vlade 2013. godine.”
Ali to ranije nije bilo ni moguće, jer je ugovor o kreditu potpisan 11. januara 2013. godine...
Ne. Postojala je obaveza izrade projektno-tehničke dokumentacije i svi znaju da su pregovori trajali toliko dugo zato što tu dokumentaciju nismo imali.
Tehnička dokumentacija nam je nedostajala i posle januara 2013. godine…
Ne za sve projekte. Ne možete istog trenutka da povučete 800 miliona dolara ako je u startu postojalo kašnjenje. Nakon dve godine rada u ovom ministarstvu garantujem vam da ne postoji tako komplikovan projekat koji ne može da se završi za nekoliko meseci. Prošle nedelje potpisali smo ugovor za modernizaciju pruge Stara Pazova – Novi Sad vredan 338 miliona dolara i počeli da dobijamo lokomotive iz ruskog kredita. Od ukupne sume ostalo je da se ugovori još oko 100 miliona dolara koji se tiču modernizacije pruge Beograd–Bar i tri južne deonice na Koridoru 10.
Zašto smo za tri godine povukli tek petinu sredstava iz ruskog kredita?
Prvi dolar tog zajma povuklo je upravo ovo ministarstvo. I to je razlika između nas i svih njih: od Borisa Tadića do Milutina Mrkonjića. Oni su imali Nacionalni savet za infrastrukturu formiran 2008. koji se sastao svega dva puta. Toliko je to njima bilo važno, a na kraju je savet proglašen i neustavnim. Mi smo maksimalno ubrzali naš deo posla i obnovili 120 kilometara pruge na železničkom Koridoru 10. Za dve godine „otkočili” smo sve nepovučene kredite, ne postoji projekat koju nismo pokrenuli. I još imamo iskorišćenost budžeta za kapitalne investicije od 99 odsto.
Kako je moguće da, prema tvrdnji državnog sekretara Miodraga Poledice, ruska železnica ne može u Srbiji do kraja 2017. da izgradi stotinak kilometara pruge? A u Sibiru su izgradili na hiljade kilometara?
Toliko vremena treba da na pruzi Stara Pazova – Novi Sad bude izgrađen tunel od 2,2 kilometra i vijadukt dug gotovo šest kilometra. Zato ova deonica i košta 338 miliona dolara. Niko nije rekao da je to krivica ruske železnice, već da ne može u jednoj godini da se nadoknadi sve što pre toga nije urađeno. Zbog toga je prirodno da se taj kredit produži.
Ako se o ovom kreditu toliko dugo pregovaralo jer nismo imali projekte, da li se kao član vlade osećate odgovornom za to što je u ugovor uneto da će Srbija plaćati kaznene penale od jedan odsto na nepovučena sredstva?
Izvinite, a ko je pregovarao uslove ovog kredita?
Dinkić kao ministar finansija...
Da li je to vlada Aleksandra Vučića?
To je vlada Ivice Dačića čiji ste bili član...
Podsetiću vas da sam u to vreme vodila resor energetike. I pored najbolje volje ne mogu da budem odgovorna za ono što su Boris Tadić i Mlađan Dinkić pregovarali.
Zar nije naša sramota što smo decenijama pričali o tome kako pruga Beograd–Bar nije rekonstruisana od 1975, a kad su se sredstva pojavila nismo imali gotove projekte?
Na neki način jeste, ali danas imamo sve projekte za svaku deonicu. Problem koji je postojao u infrastrukturi i na koji je upozoravao i Fiskalni savet jeste da moraju da se znaju prioriteti. U ministarstvo sam došla sa nasleđenim projektima i nismo mogli da menjamo prioritete. Zato i smatram da je obilaznica oko Beograda važnija od mnogih projekata koje smo počeli a nismo završili.
Da li nam je prioritet povezivanje Kragujevca sa Koridorom 10? To smo „Fijatu” obećali još 2008. godine…
Taj projekat se radi, šest kilometara puta biće otvoreno tokom avgusta. Ali je takođe zanimljivo da je taj projekat od 2008. pa do trenutka kada smo ga preuzeli bio isključivo pri ministarstvima koje je vodio Dinkić. Insistirali smo da svi važni infrastrukturni projekti budu kod nas. Procena je da do maja 2017. možemo da završimo i ovaj posao.
Da li je veći prioritet povezivanje Kragujevca ili Prištine sa autoputem, na čemu insistira Evropa?
To je nešto na čemu i mi insistiramo, ne samo EU. Najvažnije za Srbiju jeste da iskoristi svoj geografski položaj. To je dobro i za naše ljude koji tamo žive. Tek radimo dokumentaciju za taj projekat koji finansira EU. Srbija ni ove, ni naredne godine nema novca da finansira autoput Niš–Priština.
Zašto bismo se mi zaduživali za nešto što je prioritet Prištine?
Ne radimo to zbog Prištine, već zbog nas i naših građana. Svaki izlazak do bilo koje luke nam je važan, kao što je luka u Albaniji, ili kao što nam je važan izlazak u Luku Bar na Koridoru 11.
I kada je o pruzi Beograd–Budimpešta reč isto je pitanje: zašto bi srpski poreski obveznici plaćali nešto što je strateški prioritet Kine?
To bi bilo ispravno razmišljanje ako hoćemo da nam Srbija bude izolovano ostrvo i da ni sa kim nema regionalnu saradnju. Naša velika prednost je geografski položaj. Najkraća smo ruta u svim pravcima i ako to ne iskoristimo iskoristiće neko drugi. Vozači se vraćaju na Koridor 10 jer je put preko Srbije do Grčke za 100 kilometara kraći u odnosu na Rumuniju i Bugarsku.
Kritikujete Mrkonjića koji je bio poznat po probijanju rokova. Vi ste obećali da ćemo do kraja 2016. do Zlatibora ići autoputem kao i da će Koridor 10 biti gotov do kraja 2016. godine?
Jedino što će nas sačekati sledeće godine kada je o Koridoru 10 jeste deo kroz Grdeličku klisuru i tuneli koji ide kroz nju. Taj tunel je najteži deo koridora.
Ali neko će i vama moći da kaže da ste probili rokove, a kritikujete Mrkonjića?
E, baš bih volela to da čujem. Ponosna sam na ono što smo uradili u prethodne dve godine. Izgrađene kilometre autoputa i ne možete da sakrijete. To vide naši građani kada krenu u Grčku, vide koliko se radi na istočnom i južnom kraku Koridora 10. Pre nas, u železničku infrastrukturu decenijama nije ulagano.
Nema više tih deonica. Ali ima onih na kojima se kreću 30 do 40 kilometara na sat. Prošle godine obnovili smo 120 od ukupno 3.000 kilometara pruge, a ove godine još 170. To nije dovoljno, ali ćemo gledati da modernizujemo sve strateške pravce.
Zašto su direktori železnice i dalje u statusu v. d.?
Čeka se izbor nove vlade.
Kako je Zoran Drobnjak toliko dugo u statusu v. d.? Priča se da je vaš miljenik.
Oni koji znaju kako radim jako dobro znaju da nemam miljenike, već da cenim samo rad i rezultate. Ali priznajem da Zoran Drobnjak ima veliko iskustvo kada je reč o održavanju i rehabilitaciji puteva. Verujem da će i status v. d. direktora „Puteva Srbije” biti rešen formiranjem nove vlade.
Hoće li broj zaposlenih u železnicama ove godine biti manji za 2.700?
Reformisali smo kompaniju, prvi put popisali imovinu, napravili deobne bilanse, doneli zakone o otvaranju tržišta. To je prepoznao i MMF. Sledeći korak je zatvaranje pruga koje se godinama ne koriste. Imamo 400 kilometara pruge u korovu, neke od njih se ne koriste čak 25 godina. Imamo i deo pruga koji se koristi ali koje nisu rentabilne. Zato smo otvorili tržište, dozvolili opštinama da samostalno finansiraju ove deonice ili da raspišu javni poziv.
Nije mi jasno kako ta pruga koja vodi ka Prištini nije važna, a autoput jeste važan?
Ako mislite na prugu Doljevac–Merdare ona je u delu onih koje nisu rentabilne, na godišnjem nivou gubici su oko 60.000 evra. Nemam još kompletan spisak šta je to što železnicama donosi ili ne donosi profit i šta je ono što je strateški važno.
Zašto se ispostavilo da je politički bilo lakše smanjiti plate i penzije nego reformisti javna preduzeća?
Ne možete sve odjednom i ne mislim da je smanjenje plata i penzija uopšte bila politički laka odluka. Svako od preduzeća koja posluju u okviru železnica bilo je dužno da napravi sistematizaciju po svojim potrebama. Sindikati su imali dosta zamerki na to. To je konačno završeno i sada su u toku razgovori o samom paketu otpremnina.
Nisam promenila mišljenje o Dačiću
Bliži se kraj avgusta, kada se očekuje sastanak Odbora direktora MMF-a. Tehnička vlada ne može da pošalje pismo o namerama. Hoće li vlada do tada biti formirana?
To je pitanje za mandatara.
Ali ste u kontaktu sa mandatarom?
Očekujem da, kako mandatar Aleksandar Vučić kaže, vlada bude formirana u zakonskom roku. Radim isto kao što sam radila pre 24. aprila...
I govorite kao da ćete ostati tu. Ostajete li?
Razgovarala sam sa mandatarom o planovima u oblasti infrastrukture, ali nismo konkretno govorili o tome ko će za šta biti ministar.
Zašto vlada dosad nije formirana?
Pretpostavljam da mandatar traži najbolji mogući tim. Dosta je izazova pred nama i mnogo ozbiljnog posla.
Postoji li neki problem sa koalicionim partnerima?
U stranci ćemo pričati o tome ko će biti koalicioni partner. Nemam dilemu da će svi koji budu deo vlade poštovati ono što mandatar bude postavio kao ciljeve.
Neću vas pitati da li je za vas SPS najmanje loš koalicioni partner, već da li je za SNS dobro da oni budu u opoziciji?
I dalje stojim iza svega što sam govorila o Ivici Dačiću i SPS-u. Nisam promenila mišljenje, ali kad pogledam ostale stranke u parlamentu zaista mislim da je SPS najmanje loš. Dobili smo poverenje građana, i to nakon teških reformi koje smo sproveli i to poverenje nećemo prokockati. Dokle god tako budemo radili za nas nije problem da li će neko da bude ili ne bude u opoziciji.