Da prostite, šta to smrdi u gradu

28. 07. 2016. 18:00

Срђан Печеничић

Idem sinoć tako preko Trga republike, na pesničko veče, sa jednom damom. Odjednom osetim, da prostite, neprijatan miris. Sve gledam da nisam možda ugazio u pseći izmet. Okrećem se oko sebe, diskretno podižem nogu i gledam u đon, nema ništa. A ono – smrdiiii. Crni Jovane, da nisu možda digestivni problemi, pitam sebe unezvereno. Kad, na prelazu pokraj mene, dok čekamo zeleno na semaforu, prolaznica priča kako na Trgu svako veče nešto jezivo smrdi. U naletima. I, tu mi lakne! Ali, pitam se šta to vetar donosi usred centra Beograda.

Ništa neobično za balkansku metropolu, pogotovo u julu i avgustu. Na udaru neprijatnih mirisa na prvom mestu je priobalje, a tu su i gazdinstva na obodu grada. Katkad može da se „posreći” i žiteljima centralnih gradskih opština, pa se tako baš ovih dana smrad osetio i u delovima Novog Beograda, Starog grada, Vračara... Da se neželjeni mirisi prošire još više potrebno je samo da dune vetrić ili počne da sipi kiša.

Kvalitet vazduha – veoma dobar
Zakon o zaštiti životne sredine ne prepoznaje neprijatne mirise u vazduhu kao zagađujuće materije. U Gradskom zavodu za javno zdravlje redovno prate nivo zagađujućih materija, i to na više od 20 mernih mesta u prestonici.– Da se u vazduhu pojavi neka zagađujuća komponenta, nama to ne bi moglo da promakne. Kvalitet vazduha u prestonici je trenutno veoma dobar. Tome doprinosi smanjen intenzitet saobraćaja u toku leta, jer je on jedan od glavnih zagađivača, ali i pauza u grejanju – ističe Andrej Šoštarić.

– Neprijatni mirisi su uobičajena pojava za letnji period, ne tretiraju se kao zagađujuće materije, samo narušavaju komfor građana, ali nisu štetni po zdravlje. Nastaju zbog niskog vodostaja reka i manjka padavina. Reke se povlače i dolazi do raspada organskih materija u priobalju, što uzrokuje pojavu tih neprijatnih mirisa. To je posebno aktuelno kada su, kao sada, visoke temperature. Jer, tada se  intenziviraju isparavanja organskih jedinjenja koja su inače nosioci neprijatnih mirisa – objašnjava Andrej Šoštarić, fizikohemičar iz Gradskog zavoda za javno zdravlje.

I stajsko đubrivo, štale, farme, kanalizacija... mogu da utiču da jačinu mirisa u vazduhu. Reč je o prirodnom procesu, poručuju stručnjaci, podsećajući da u okolini Beograda postoje brojna poljoprivredna gazdinstva i farme svinja i ostalih domaćih životinja sa kojih redovno dopire smrad.

– Otpad sa takvih farmi se koristi kao stajsko đubrivo na poljoprivrednom zemljištu, pa u kombinaciji sa niskim vodostajem i ne čudi kada se po visokoj temperaturi stvore neprijatni mirisi. Još  ako dune vetrić, onda se ne osećaju samo u priobalju i na farmama sa oboda, već i unutrašnjem, centralnom delu grada. Nivou smrada delimično doprinosi i kanalizacioni sistem jer nizak vazdušni pritisak potpomaže da se iz kanalizacionih otvora lakše oslobađaju teški mirisi – ističe Šoštarić.

Da li će se mirisi primiriti ili pojačati najviše zavisi od vetra.

– Ukoliko se vazdušni pritisak promeni, kiša spere vazduh, dune jači vetar, svi mirisi iz vazduha mogu da nestanu. Ali, katkad je moguće da se dogodi i da sasvim malo kiše stimuliše dodatni raspad organskih materija, zbog čega će se neprijatni mirisi ponovo intenzivirati u gradu – napominje Šoštarić.