Kupaju se, školjke skupljaju i ne ulepšavaju stvarnost

Andrijana Cvetićanin

29. 07. 2016. 13:45

„Ху си”(Whо Sее): Марио Ђорђевић Нојз и Дејан Дедовић Деда (Фото Д. Дедовић)

U danima kada mnogi stanovnici srpskog dela nekadašnje državne zajednice Srbije i Crne Gore maštaju da su „dolje na moru”, dvojica Kotorana na festivalima duboko u zaleđu, donose dah leta i miris mora. U horskom pevanju s publikom na nastupima rep dvojac Mario Đorđević Nojz i Dejan Dedović Deda, ili kako sebe opisuju – samostalna bokeljska klapa „Hu si” (Who See), ne izvode samo bezbrižne rime poput „Đe se kupaš, tražim te lutam” već i one koje ukazuju na brojne društvene pojave, probleme i anomalije.

Redakciju našeg lista juče je posetio Dejan Dedović, dan posle nastupa u jednom beogradskom klubu. Već večeras publika može da čuje ovaj dvojac u Šapcu na tamošnjem Šabačkom letnjem festivalu, u subotu u Užicu, a nedavno su bili u Kragujevcu, na zatvaranju „Egzita”, „Bir gardenu” u Beogradu... pa je bilo nelogično da ih pitamo gde se oni kupaju? Posegli smo odmah za ozbiljnijim pitanjem: Kako nastaju rime s aktuelnim temama i šta ih inspiriše?

– Svaki em-si (MC) rep izvođač izvodi ono što sam napiše i to su teme koje mu zaokupljaju pažnju. Iz njegovog okruženja, na jeziku kakvim govori. Zato u našim tekstovima ima mnogo bokeljskog slenga, arhaizama, što smo sebi i postavili kao zadatak: da budemo čuvari tog načina govora – pojašnjava Dejan Dedović.

„Nemam ti kad”
– Institucija neradnog vikenda u Crnoj Gori više ne postoji. Radi se svaki dan, za Novu godinu, na Božić, svetu nedelju. Danas su i pesme od tri minuta predugačke. Svetski di-džejevi na nastupima miksuju samo sekvence od 10 do 15 sekundi. Ne znam kuda vodi to ubrzanje. Mlađa publika ne sluša album, već samo letimično prelazi s pesme na pesmu, spotove. Lično sam tradicionalista. „Hu si” zato ne odustaje od klasičnih albuma. Napravimo veliki broj pesama i formulom „iz kvantiteta nastaje kvalitet”, odaberemo 10 do 15, koje upakujemo u jednu priču – kaže Dejan Dedović i otkriva da za četvrti album planiraju saradnju s muzičarima drugih žanrova.
A privatno, on voli rege, džez, dab, a Mario rejv.

Otkriva da Mario i on najpre mnogo razgovaraju:

– Osluškujemo o čemu i kako pričaju ljudi u našem okruženju, šta ih muči, čemu se smeju. Onda se iskristališe tema, definišemo je u kratkim crtama i, hvala bogu, nije teško da krenu rime.

Ilustruje primerom da svi znaju za želju njihovih sugrađana, ali i ostalih stanovnika primorskih mesta da s malo ili bez išta rada zarade od izdavanja soba.

– To je opšte mesto i novi singl „Sobe, Zimmer, Rooms” samo je pokušaj letnjeg hita – kaže naš sagovornik, uz osmeh.

Kao i u pesmama s prethodna tri albuma „Sviranje kupcu”(2007), „Krš i drača”(2012) i „Nemam ti kad”(2014), sve su začinili humorom pa se već pevuše stihovi: „Svako nešto petlja bate nisam ni ja blesav/Ne volim rabotat opet volim imat’ keša.”

Postoje od početka prošle decenije, kada su se, kako kaže Deda, Mario i on slučajno upoznali jer se u malim sredinama lako pronađu pripadnici iste kulture, u ovom slučaju hip-hopa.

Širu publiku su osvojili singlom „Regeton Montenegro”. Pre četiri godine postali su prvi izvođači iz Crne Gore koji su dobili nagradu lokalnog ogranka MTV-ja. Već sledeće, 2013. godine bili su predstavnici svoje zemlje na „Pesmi Evrovizije”.

– Presudilo je to što je pre nas učestvovao Rambo Amadeus, kojeg mnogo cenimo. Kako je pola „Hu sija” bilo za, pola protiv, presudio je glas našeg prijatelja Zorana Markovića Zonje. I dalje ne verujem u to namešteno takmičenje, ali nam je u medijskom smislu mnogo donelo – iskren je naš sagovornik.

Popularnost ih nije zatekla jer, dodaje Dedović, imaju želju da dopru do što većeg broja slušalaca.

– Šta je danas andergraund? Mi radimo kao što smo radili na početku. Samo do pre nekoliko godina nisu nas zvali na RTV Crne Gore, a onda je od njih usledio poziv da budemo na „Evrosongu”.

S direktnom cenzurom nikada se nisu susreli iako su, na primer, u pojedinim rimama pominjali političare, stranku na vlasti DPS... Uz osmeh, Deda kaže da su sami bili cenzori imena prvom albumu „Sviranje kupcu”.

– Nemamo mi želju da se mešamo u politiku, ali, nažalost, politika se meša u naša posla, živote. Tako je kod nas, u Srbiji... U bogatim zemljama kada imaš posao, dovoljno novca da jedeš, piješ, odeš na more ne moraš da znaš kako se zove neki političar. Mi smo ovde primorani da to znamo.