Srce svih zavera
Драган Стојановић
Pokret koji se ne skriva, ali se malo zna o strukturi koja obuhvata sledbenike na važnim položajima u domovini, kao i u 150 država. Posvećen je filantropiji i obrazovanju, deklarativno bez političkih aspiracija, ali mu se prebacuje infiltracija u kanale moći radi tajnovitih ciljeva. Bilo kad u poslednja dva veka, ovo bi se moglo odnositi na masone i opskurna društva kojima se paranoično pripisuje da vladaju iz senke. Uloga takvog bauka u srcu svih zavera u današnjoj Turskoj svaljena je na pokret Hizmet propovednika Fetulaha Gulena, kojeg predsednik Erdogan optužuje za pokušaj puča.
U središtu fantastičnih nagađanja o domašaju globalne mreže Hizmeta je čovek u 76. godini i krhkog zdravlja, nedostupan u zabiti Pensilvanije. Izolacija je relativna, jer je u svom kompleksu okružen mnoštvom pripadnika pokreta i, preko njih, u srdačnom kontaktu s lokalnim stanovništvom, koje dobija poziv na zajedničke večere, ali Gulena na njima retko viđa. Malo koji novinar je uspeo i toliko da se približi. Neki koji su dotle dospeli na zakazan intervju, u poslednjem trenutku, pre no što se Gulen ukazao i na tren, otpravljeni su natrag.
Ništa što tako budi maštu ne može se naći u njegovoj ranoj biografiji, niti objašnjava harizmu kojom deluje na milione sledbenika. Rođen u anadolijskom selu Korudžuk, u kući koju vlasti sad hoće da pretvore u javni toalet, verske poduke su mu davali otac imam i majka. Formalno obrazovanje nije produžio nakon osnovne škole a prvu propoved je održao u 14. godini. Već oko 30. godine, kao imam u Izmiru počeo je da širi krug svojih poštovalaca. Pripada sufijskoj grani islama.
Neki smatraju da je uspeo zato što je odgovorio na potrebe one Turske željne odbacivanja rigidnog sekularizma, ali i modernizacije, naučnog obrazovanja, privrednog uzdizanja, evrointegracija i jačanja uticaja u svetu: utoliko njegovo učenje nazivaju islamskim pandanom kalvinizmu. Drugi Gulena – predvidljivo za teorije zavera – vide kao „cionističkog agenta” i „američkog čoveka”, jer je za dobre odnose s Izraelom i u SAD je, uz pomoć bivšeg ambasadora Vašingtona u Ankari i nekadašnjeg funkcionera CIA, našao utočište kad je pritisak prederdoganovske vlasti postao prevelik.
Njegov umereni islamizam, koji zagovara međuverski dijalog, politički pluralizam i univerzalna ljudska prava, naizgled deluje prihvatljivo Zapadu, uprkos tvrdom stavu prema Kurdima. Nije nužno neoprostivo ni to što je zajedno s Erdoganom – pre no što su se zavadili uz razmenu optužbi o korupciji i autokratizmu, odnosno izdajničkom mešetarenju – iz države, verovatno i nameštaljkama, čistio ostatke tvrdih sekularista, koji su više bili klika nego demokratski korektiv vlasti.
No, ostaju sumnje da ni Hizmet ne nastoji da u Turskoj najzad, pomoću dobrih škola, stasaju dobri građani i verski nadahnuto ali otvoreno društvo, koliko je i Gulenov pokret simptom nemoći Turske da odbaci „državu unutar države”, nedokučive strukture koje joj određuju sudbinu.