Oboleli od malarije ne mogu prisilno da se leče
Соба Клинике за инфективне и тропске болести (Фото З. Анастасијевић)
Od početka migrantske krize prošlog leta kod šestoro izbeglica koji su boravili u Srbiji potvrđena je dijagnoza malarije, infektivne bolesti koju prenose komarci. Svi su dobili odgovarajuću terapiju u Klinici za infektivne i tropske bolesti Kliničkog centra Srbije, ali lekari nisu mogli da zadrže na dužem lečenju one pacijente koji to nisu želeli.
Ljudima koji borave u rizičnim područjima savetuje se da radi prevencije otkrivene delove kože mažu sredstvima koji mirisom odbijaju komarce, kao i da postavljaju guste mreže oko kreveta kroz koje komarci ne mogu da prođu.
To što oni nisu ostali u bolnici ne znači da su građani naše zemlje ugroženi i da će dobiti ovu bolest, kaže dr Dragan Ilić, direktor Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”, i naglašava da nema mesta panici da će doći do masovnog obolevanja naših državljana.
– U „migrantskim talasima” mogu se očekivati ljudi oboleli od malarije jer izbeglice dolaze iz područja gde se ta bolest često javlja. Malariju prenose komarci iz roda anofeles. Oni su kod nas zastupljeni u manje od 10 odsto od ukupnog broja komaraca. Ukoliko takav komarac ujede osobu koja ima malariju, bolest se putem krvi može uneti u telo ženke ovog insekta, ali da bi se bolest prenela na drugu osobu koja može da se zarazi ujedom potrebno je da se sklopi niz preduslova među kojima su odgovarajuća temperatura i klimatski uslovi. Verovatnoća da se tako nešto dogodi kod nas svedena je na minimum – tvrdi dr Ilić.
Trenutno, nijedan pacijent sa malarijom ne leži u Klinici za infektivne i tropske bolesti KCS-a. Ove godine nije zabeležen nijedan teži slučaj ovog oboljenja, potvrđuje dr Goran Stevanović, direktor bolnice. On naglašava da zakonom nije propisano obavezno zadržavanje, lečenje i boravak u karantinu pacijenata obolelih od malarije.
– Za tu bolest propisi ne nalažu obaveznu hospitalizaciju. Zakonski lečenje može da se naredi samo obolelima od ebole, hemoragijske groznice, variole vere ili neke druge teške infektivno zarazne bolesti koje propisuje Svetska zdravstvena organizacija. Oboleli od malarije su najopasniji sami za sebe jer ako se ne leče komplikacije su teške. Jedan čovek iz Niša, iako je znao da je bolestan, odlučio je da putuje na letovanje umesto da se leči, što je imalo smrtni ishod. Lečenje je dobrovoljno, ne možemo nikoga na to da nateramo, pa ni migrante. Kod nas se bespotrebno stvara panika oko malarije. Naši građani bez bojazni odlaze na letovanje u Grčku, recimo, gde postoji ova bolest – ističe dr Stevanović.
Svake godine od malarije oboli od 10 do 15 naših državljana koji se nalaze na privremenom radu u afričkim zemljama, pa dolaze na lečenje u Srbiju. Komarci koji prenose malariju „vole” visoku temperaturu i ne prija im kada se ona u toku noći spusti ispod 16 stepeni Celzijusovih.
Malarija je postojala i kod nas, ali je posle Drugog svetskog rata iskorenjena. Poslednji odomaćeni slučaj malarije, što znači da se osoba zarazila na području bivše Jugoslavije, zabeležen je 1964. godine u Kraljevu. Danas se u Srbiji registruju isključivo slučajevi „uvezene” malarije, odnosno kada neko ko je oboleo od malarije dođe u našu zemlju.
Simptomi bolesti:
– visoka temperatura
– groznica
– glavobolja
– umor
– pojačano znojenje
– povraćanje
– period inkubacije posle uboda komarca traje od 10 do 20 dana