Kupinari priželjkuju grad
Цену воћа и житарица у Србији диктирају страни откупљивачи (Фото Танјуг)
Kao što je premijer Vučić priželjkivao dve dobre julske kiše, zbog boljeg roda kukuruza i većeg privrednog rasta, tako su i mnogi kupinari u Srbiji prizivali grad jer su cene po kojima su osigurali ovo voće od nepogoda čak tri puta veće nego što im trenutno nude otkupljivači.
Za kilogram kupine dobijaju 30 ili 40 dinara što je kažu nedovoljno da plate i berače pa će većina njih ovu sezonu završiti u debelom minusu. O prošlogodišnjoj ceni od 100 ili 120 dinara mogu samo da maštaju i pored toga što su i rod i kvalitet voća ove sezone bili odlični. Iako su za njih glavni krivci za ovakvu situaciju hladnjačari, za koje kažu da se ucenjivački ponašaju prema proizvođačima, stručnjaci napominju da je razlog debakla na tržištu kupina višak ovog voća zaostao iz prošle sezone.
Ovo je samo jedan u nizu primera koji ukazuju da na tržištu voća i žitarica u Srbiji ove sezone ima mnogo nelogičnosti. Stiče se utisak da zakon ponude i tražnje nema mnogo uticaja na formiranje cena. To se vidi i po ceni malina čiji je rod prepolovljen u odnosu na 2015. godinu dok su otkupne cene ostale praktično na nivou prošlogodišnjih ili su samo za nijansu više. Stručnjaci međutim ističu da ekonomska logika i te kako postoji. Kako objašnjavaju cenu diktiraju veliki inostrani kupci koje ne zanima da li je nama rod podbacio ili ne. Kažu da svetsko tržište ne zavisi samo od dešavanja u Srbiji iako smo mi najveći proizvođači.
– Naši hladnjačari nisu znali šta će se događati sa malinom. Na početku su davali 150 dinara, ali kada je krenuo veći otkup i kada su videli da je priliv voća manji podigli su cenu. Ali domaći proizvođači nisu ostvarili očekivane prinose. Veliki inostrani kupci, koji godinama kupuju od nas, neće sada otkupiti to voće po drastično višim cenama zato što je nama podbacio rod već će se okrenuti drugim proizvodima – kaže dobro upućeni poznavalac tržišta koji je želeo da ostane anoniman. Dodaje da iz tog razloga izvoznici ne mogu sada da traže pet evra za kilogram malina ako je standardna cena 2,3 do 2,5 evra ili čak 2,1 koliko su ovo voće cenili u Bugarskoj.
– Tu cenu ne samo da niko ne bi platio već bi se doveli u pitanje i dugogodišnji ugovori sa stranim kupcima i mogućnost daljeg poslovanja. Tolerišu se samo male oscilacije. Realnost je cena koju krajnji kupac hoće i može da plati i prema tome se određuju naši izvoznici – objašnjava naš sagovornik.
Slična situacija je i na tržištu žitarica – proizvođači pšenice u godini istorijskog roda ne mogu da obezbede plasman po ceni većoj od 15 dinara po kilogramu. Prema prognozama agroekonomskih analitičara ništa bolje neće proći ni proizvođači kukuruza jer su svetske zalihe većine žitarica uveliko prevazišle potrebe. Istovremeno, smanjuje se i BDP u zemljama u razvoju, koje su bile veliki potrošači, što dovodi do pada kupovne moći. Sve ide ka ispunjenju prognoza Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) da svet, u narednoj deceniji, očekuju relativno stabilne (niske) cene hrane. Pre svega žitarica, uljarica, i nekih vrsta mesa. Zbog toga već uveliko apeluju da Srbija mora da se okrene drugim kulturama za kojim vlada veća potražnja i čije su cene stabilnije.
– Ovo su nažalost realne cene žitarica koje su od 2009. enormno porasle i to je bilo neodrživo. Sada se sve vraća u normalu i ko god je to pratio mogao je da predvidi da ćemo se dugoročno suočiti sa padom cena – kaže Živkov. Kod kukuruza je, recimo, poslednjih mesec, dva dana u jednom trenutku zabeležen blagi rast cena kukuruza na oko 18 dinara po kilogramu. To se dogodilo jer je Brazil imao lošu godinu dosta je izvezao na početku sezone pa je čak u jednom trenutku bio i uvoznik. Taj poremećaj se sa novom žetvom stabilizovao i trenutno je cena kukuruza praktično na nivou pšenice.
– Mislim da će i cena kukuruza biti vrlo razočaravajuća. Ali čak ni to više nije pitanje. To što mi prodamo milion i po tona nije praktično ništa naspram velikih trgovaca koji prave ugovore na mnogo veće količine. Kao što je, recimo, Ukrajina koja odjednom dogovori izvoz od pet miliona tona. Ne bi uopšte čudilo da dođe vreme da mi uopšte ne možemo ni da izvezemo kukuruz – smatra Živkov.